Na drugom zasjedanju ZAVNOBiH-a, 1. jula 1944. godine, , koje je počelo 30. juna, a završeno 2. jula 1944. godine u Sanskom Mostu, donesena je deklaracija o pravima građana u BiH.
Donošenjem Deklaracije o pravima građana BiH (dokument koji je imao karakter ustava) garantovana su osnovna ljudska prava, a to su nacionalna ravnopravnost (Srba, Muslimana i Hrvata), sloboda savjesti i vjeroispovijesti, sloboda zbora i dogovora, sloboda udruživanja i štampe, lična i imovinska sigurnost građana, ravnopravnost spolova itd. Ovim je bosanskohercegovački narod postao politički narod, a sama BiH postala je država građana, a ne samo triju etničkih zajednica.
Akti ZAVNOBiH-a koji su na nivou današnjih evropskih standarda, dalekovidošću njihovih donosioca usvojeni su i prije njihovog usvajanja u organizaciji UN i prije donošenja “Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka” iz 1948. godine i “Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima” iz 1966. godine.
U ovoj Deklaraciji stoji: