Danas je 5. augusta, godišnjica smrti generala Izeta Nanića, komandanta 505. viteške motorizovane brigade. Izet Nanić bio je izvanredan vojni komadant Armije Republike Bosne i Hercegovine, simbol hrabrosti i poštenja.
Izet Nanić rođen je 4. oktobra 1965. godine u Bužimu. Završio je srednju vojnu školu 1984. i Vojnu akademiju 1987. u Zagrebu. Do 1992. godine služio je u JNA u Kragujevcu, gdje je stekao čin poručnika. Po povratku u BiH u proljeće 1992, napušta JNA i aktivno učestvuje u formiranju i vođenju odbrane Bužima. Tada je formirao štab Teritorijalne odbrane i 1. augusta postavljen za zapovjednika ŠTO Bužim. Kasnije osniva 105. bužimsku udarnu krajišku brigadu koja će biti preimenovana u legendarnu 505. vitešku motorizovanu brigadu, te specijalne jedinice “Hamza” i “Gazije”
Izet Nanić uživao je izuzetno poštovanje i kod najvećih protivnika. Njegov vojni put bio je bez mrlje — o njemu i danas govore da nije ostavio nijednu sramotu ni trag ljage tokom rata. Čak i neprijateljske jedinice kasnije su priznale hrabrost i disciplinu njegove brigade. Njegova jedinica postala je najstrašnija na ratištu, pred njom su drhtali protivnici i sami su to priznali nakon rata
General Nanić svojim saborcima nije bio samo komandant, već i prijatelj i oslonac. Bio je poznat po tome što je bio uvijek blizu svojih boraca: dijelio sa njima i opasnost i vjeru. Po smrti generala, priče njegovih suboraca pune su tuge — govori se da su mnogi plakali kad su čuli vijest o njegovoj pogibiji.
Noć prije pogibije, 4. augusta 1995., Izet Nanić zapisao je posljednju poruku u svoj ratni dnevnik:
“Sve je u igri. Nadam se da će uspjeti i ja s njima, a onda i narod. Pobjeda je blizu, ako Bog da, bit će naša BiH. Osjećam da mogu uraditi zamišljeno. Da mi je snage i sreće. Sve sam uložio. Nestalo je struje. Sretno!”
Ove riječi, predosjećajući veliku žrtvu, svjedoče o njegovoj vjeri, odlučnosti i vjerovanju u pobjedu njegove domovine.
Bio je vođa koji je podigao svoju jedinicu na vrhunac hrabrosti i organizacije, i širom Bosne i Hercegovine njegovo ime ostaje simbol časti i odanosti. Čast mu i hvala na trajnoj inspiraciji i zalog budućnosti njegove voljene domovine.