Hadžifejzović: “Politika, raspad, secesija, Južna konekcija, ustavne promjene, Izborni zakon, Ustavni sud… To su teme, kao životne…. a gdje je život? Život ubijaju; svake sedmice po jedna nevina žrtva, kao da neko bira koga će nevinijeg, slabijeg ubiti. Amru Kahrimanović je ubio policajac. Policajac je država. Ako je pucao policajac, to znači, doslovce, da je pucala država. U nevinu ženu. Prije nego je država ispalila sedamnaest metaka, sistem se pripremao za ubistvo. Sistem je znao kakav je njegov izvršilac – policajac i dopustila je ubistvo. U svakoj, pa čak i nenormalnoj državi kakva je naša, cijeli policijski sistem bi bio odgovoran. Od policajca ubice do vrha sistema. Neko zna šta je odgovornost? Neko je ponudio ostavku? Neko je smijenjen…? Ne, sistem to ne radi sebi.”
Hadžifejzović: „Šta se desilo?“
Kahrimanović: „Nazvala me u 21.00 sat zaposlenica. Čuo sam negdje da je ubijena, negdje u pozadini… Molio sam Boga da nije preminula! Onda sam vidio svoju sestru kako leži, monstruzno likvidirana na najgori mogući način! Prišao sam…”
Hadžifejzović: “Damire, jesi li znao ubicu svoje majke?”
Hodžić: “Jesam, poznavao sam ga! Sjedio sam s njim, bio je naš stalni gost! Više puta je bio suspendovan, bilo mu je oduzimano oružje! Vršio je porodično nasilje! Supruga i kćerka su mu završavale u Sigurnoj kući u Tuzli!”
Hadžifejzović: “Ko je kriv za Amrino ubistvo?”
Hodžić: “Počinilac nije sam! Sistem je zakazao! Država BiH je po ko zna koji put zakazala! Senade, ovo je svirepo, monstruozno ubistvo! Ovo je likvidacija! Neko mora da odgovara!”
Hadžifejzović: “Kakav je motiv ubice?”
Hodžić: “Motiv ne znam, bio je u alkoholisanom stanju… Vrtio sam u glavi da li je u pitanju simpatija prema mojoj mami… Znao joj je dobaciti kompliment: ‘Kako tako lijepa žena da je sama…?’ Moja majka nije reagovala! Nisu bili ni u kakvoj vrsti odnosa!”
Hadžifejzović: “Znaš li koje su joj bile posljednje riječi?”
Hodžić: “Znam…”
Cijelo gostovanje Nedžada Kahrimanovića i Damira Hodžića, brata i sina ubijene Amre, pogledajte u videoprilogu.