Mi se šalimo na naš račun, a vi se šalite na naš račun. U nas u vicevima Mujo i Suljo, i uvijek glupi. Što smo mi uvijek glupi u vicevima, a vi eto nikad niste?! Kad oni iz Sandžaka hoće u Bosnu, vi im prijetite, kažete protuustavno je, a kad Radovan hoće u Srbiju, a Boban u Hrvatsku, onda je vama ok, a i to je protuustavno. I što mi, ebem mu u glavu naše zvijezde, pa ih vi onda prihvatite. U nas su nastali nadrealisti, nisu u vas, a mi glupi, a vi pametni, malo sutra. Mi pravimo golf, a vi fiću i mi glupi, đe to ima?! I što svi kažu mirna Bosna, što ne kažu mirna Srbija, mirna Hrvatska, ebiga?!
Pesimista sam kada gledam dešavanja u BiH. Pitao ozbiljne ljude u Washingtonu šta su uradili poslije Drugog svjetskog rata! Počeli su da otvaraju vrata Njemcima i otišli! Dali ste mir u ruke onim ideologijama koji su počinili rat! Zašto? Kazali su da sam u pravu, ali da nije bilo spremnosti da se posvete. Kazali su da su svjesni da je ono što rade duplo skuplje. U svijetu se sve gužva, Rusija-Ukrajina, Srbija-Kosovo, gužva se u Crnoj Gori, gužva se u BiH, Dodik o otcjepljenju, Čović uslovljava, ovi šute, Kina jača! Pokušava se napraviti neki deal, ko to radi ne znam! Amerikanci ovdje nešto smišljaju i planiraju! Ovdje se ništa ne može uraditi dok Amerikanci ne kažu dosta! Velika Hrvatska, Velika Srbija, Velika Albanija nisu realni. Ovdje imamo političko nasilje! Da li je to Plenković, Milanović, Čović, Dodik, Izetbegović, svejedno! Onda nasilje u zabavnim emisijama, o tome ko se proglašava herojima, nasilje nad historijom, nad memorijom!
Hadžifejzović: Postoji nasilje i nad medijima! Dobio sam kritiku porukom, jer sam u Centralni dnevnik stavio Dodika i Vučića u Beogradu!
Pejić: Gledao sam kako su predstavnici hrvatskih i srbijanskih medija nama držali lekcije, a mi smo njima mogli držati lekcije!
Hadžifejzović: Botovi, skotovi govore Nenad je za sve kriv! Kako objašnjavaš da te gledaju oni koji te ne vole?
Pejić: Postoje ljudi koji su plaćeni za to! Kako ćeš ti kao normalan čovjek da uđeš u komunikaciju s nekim ko je radikalan?! Jedino da se spustiš na taj nivo, ali to nije tvoj nivo!
Kada su radnici prvi put izabrali glavnog i odgovornog urednika, a da ga nije postavila partija je bio trenutak kada je vlast komunizma padala. Ko bi danas od novinara mogao izaći i Vladi reći ono što smo mi, ko bi uspio da prekine prijenos Skupštine BiH, ko bi uspio da kaže nacionalnim strankama “NE”?!
Hadžifejzović: Ti si imao sastanak, trebala je da bude emisija uživo Karadžić-Kljuić-Izetbegović. Zašto se nije desila ta emisija?
Pejić: Sjećam se jedne emisije ‘90-ih koje smo htjeli voditi poslije izbora, ali nisu htjeli da to ide uživo. Snimili smo njihovu svađu pred kamerama. S profesionalne tačke gledišta, to je bila neprofesionalna odluka, direktan prijenos! Sasvim svjesno smo to uradili znajući da je to zadnja za postizanje mira! Na ekranima smo napisali da zovemo lidere da dođu, tražili su da uđu u studio sa oružjem! Odbio sam to! Karadžić se pojavio, ali nismo ga zvali! Bojao sam se da će neko od njih poslati šifru vani i da će reći da je rat počeo na TVSA! Onda smo pustili neki partizanski film i vodili smo razgovor u studiju da postignemo neki dogovor. To je bio najteži sat u mom životu! Tu sam držao Karadžića i Izetbegovića dok ne postignu dogovor!
Hadžifejzović: 2. maja 1992. godine sam razmišljao zašto nema na poslu Nenada Pejića. Kada i zašto si otišao?
Pejić: Bio sam istrajan, bio sam kapetan, a kapetan napušta brod. Stalno sam mijenjao stanove, trčao, odeš da spavaš, ne znaš gdje ćeš spavati, imao sam otvorene prijetnje. Iz pravca Nedžarića prema TVSA krenula je JNA, rekao sam da ne pucaju prvi! Skrenuli su lijevo prema ulazu i vratili se prema Nedžarićima. Iz TVSA su mi rekli da me moraju skloniti i rekli da su našli skrovište za mene. Bila je velika kutija s kablovima, tu su me smjestili, dali mi pištolj i zatvorili vrata! Onda sam otišao u kancelariju i razmišljao šta mogu uraditi u toj kutiji kad dođu. Tad sam prvi put osjetio strah i odlučio sam otići.
Hadžifejzović: Kako neamerikanac da bude predsjednik Radija Slobodna Evropa?
Pejić: Kod Amerikanaca je to jednostavno, bitan im je rad. Bilo je pokušaja da Radio Slobodna Evropa osnuje program za online područje. Imali smo razgovor s profesionalnim novinarima, a pored mene je sjedio direktor koji je vidio taj entuzijazam, strast novinarsku.