Posljednjih mjeseci svjedočimo nizu kompleksnih političkih zapleta, sa elementima udara na ustavni poredak BiH, koje direktno utiču na ispunjavanje uvjeta koje institucije Bosne i Hercegovine, zakonodavna i izvršna vlast, trebaju realizirati u cilju nastavka pregovora sa Evropskom unijom i dobijanja datuma za pregovore o pristupanju u punopravno članstvo. Narativi ali i aktivnosti kojima svjedočimo ugrožavaju mir i stabilnost, ne samo u BiH, već i u cijelom regionu.
Posebnu dimenziju predstavlja neizvršavanje odluka Suda Bosne i Hercegovine o privođenju rukovodstva entiteta RS – Milorada Dodika, Nenada Stevandića i Radomira Viškovića. Višemjesečna „trakavica“ u ovim slučajevima u javnosti ukazuje na nemoć državnih institucija, suspenziju vladavine prava i odstupanje od temeljnog načela „jednakosti pred zakonom“ svih građana Bosne i Hercegovine. Nedjelovanje, u skladu sa mandatom, OHR-a, EUFOR-a, ali i delegacije EU u BIH ohabruju destruktivne nacionalističke snage u institucijama Bosne i Hercegovine i suštinski predstavljaju najveću opasnost u izgradnji demokratskih institucija, vladavine prava i evropskog puta Bosne i Hercegovine.
Političke snage okupljene kroz HNS, koje predvodi HDZ BiH, i političke snage okupljene oko SNSD-a djeluju protivno zakonima i Ustavu BiH, posebno u kontekstu neimenovanja ministra sigurnosti, nezakonitog sazivanja i vođenja sjednica Doma naroda PS BIH. Ova politička sinergija, što je postalo sasvim očigledno, ima temeljni zadatak predstaviti nefunkcionalnost institucija BiH. Ove politike naslanjaju se na poražene ratne politike 1992-1995. godine, pokušaja etno-teritorijalne podjele Bosne i Hercegovine, koje su poražene pravosnažnim presudama ICTY.
Dodatni, paralelni, zaplet odvija se u Gradu Mostaru gdje institucije „Herceg-Bosne“, koje su formalno prestale postojati Vašingtonskim sporazumom 1994. godine, preko gradonačelnika Grada Mostara, potpuno nezakonito grade monumentalnu zgradu Hrvatskog narodnog kazališta, uz podršku Vlade Hrvatske, Vlade Federacije BiH i vjerovatno kantona sa hrvatskom većinom. Svjedočimo potpunom haosu, suspenziji vladavine prava, dominacije političke sile nad pravnim sistemom. VKBI se pridružuje apelima i aktivnostima IZBiH, Muftijstva mostarskog i Mostarskog kruga, koji pokušavaju situaciju vratiti u okvire zakonitog djelovanja.
Posebno zabrinjava ne postojanje sinergije u djelovanju najviših zvaničnika u institucijama BiH, onih koji sebe određuju bosanskohercegovačkim i evropskim blokom. Javni istupi i izjave pojedinih ministara iz Vijeća ministara BiH ne korespondira sa izjavama i nastupima članova Predsjedništva BIH koji po Ustavu BIH imaju nadležnost u oblastima vanjskih poslova i odbrane. Institut savjetovanja sa civilnim društvom, akademskom zajednicom i drugim subjektima u bh. društvu pri donošenju strateških državnih odluka gotovo je u potpunosti potisnut.
Plasiranje stavova da se postojeća situacija neće ili ne može riješiti do izbora 2026. godine su neprihvatljive. Ovaj narativ odmah se treba mijenjati, a prvi korak jeste poketnje unutrašnjeg dijaloga i analiza koje trebaju dovesti do jasne državotvorne strategije djelovanja.
Javni istupi, koji se žele predstaviti kao „politički realitet“, a koji su potpuno paušalni i u praksi neutemeljeni o „ugroženosti“ Hrvata i Srba u BiH, njihovoj majorizaciji od strane Bošnjaka, predstavlja neviđenu zamjenu teza i neistinu. Upravo Bošnjaci, kojih ima preko 50% u BiH, imaju status „podstanara“ u svojoj državi u pogledu ostvarivanja svojih identitetskih pitanja.
Napominjemo da Bosna i Hercegovina, kao i svaka druga manja država u svijetu, ima jednog sigurnog saveznika i prijatelja, a to je međunarodno pravo. Svi drugi odnosi između država temelje se na interesima, u datoj situaciji i u datom vremenu, koje imaju direktnu vezu sa njihovom vojnom i ekonomskom snagom. Predstavnici u institucijama BiH nužno moraju imati ovo u vidu jer politički populizam koji dominira imat će negativne dugoročne posljedice.
U ovom aktuelnom društevno-političkom momentu, podjele na „poziciju i opoziciju“ su potpuno deplasirane, te se u prvi plan nužno moraju staviti interesi države BiH i svih njenih građana. Organizacije civilnog društva, akademska zajednica, javni radnici i mediji očigledno stoje na raspolaganju za svaku vrstu konsultacija.