James O'Brien, pomoćnik državnog sekretara za Evropu i Evroaziju održao je danas govor na Fakultetu političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. O'Brien je posebnu pažnju pridao Dodikovim pričama o secesiji, te kako SAD čvrsto stoje iza teritorijalnog integriteta i suvereniteta BiH. Dodao je da Dodikove priče o otcjepljenju predstavljaju unutrašnju prijetnju na putu BiH ka EU.
“Od svih izazova sa kojim se BiH suočava, nijedan nije veći od eskalacije retorike, posebno priče o secesiji. Da budem potpuno jasan po ovom pitanju: SAD čvrsto podržavaju suverenitet, teritorijalni integritet i multietnički karakter BiH. Pozivi na stvaranje novih granica ili promjenu međunarodno priznatih granica, pokušaji da se potpiruje i slavi etničko i nacionalističko nasilje, nepoštivanje ključnih institucija poput Ustavnog suda – predstavljaju anti-daytonsko, neustavno i opasno djelovanje. Odgovorićemo na anti-daytonsko i neustavno djelovanje i nećemo dozvoliti da maligni akteri dijele državu.”
“Pazite, ovo nije ništa lično. Poznajem mnoge lidere u BiH i radio sam s njima u proteklih gotovo 30 godina. Ovdje se radi o pitanju od interesa za obje naše zemlje. Čini se da neki lideri misle da su važniji ako njihovo ime izgovaraju međunarodni zvaničnici, te uživaju u napadima na međunarodne zvaničnike poimenično. To je suludo. U mom govoru ću odvojiti ponašanje od pojedinaca i spominjaću pojedince samo kada je to neophodno.”
Prokomentarisao je i ulogu Daytona u stvaranju komplikovane strukture vlasti, zbog koje se Bosna i Hercegovina godinama kasnije susreće sa nizom problema i unutrašnjih nesuglasica.
“Tačno je da je Dayton stvorio komplikovanu strukturu vlasti sa mnogo mogućnosti za blokadu inicijativa, ali je on također pokazao kako dalje.
- On predviđa da se zajednički rješavaju nesuglasice kroz daytonski sistem, ne van njega, ili prijetnjom da se napusti taj proces.
- Dayton jasno kaže da je budućnost BiH u Evropi i da će država evoluirati koliko je potrebno da bi se to desilo. Proces izgradnje države koji je uslijedio nakon potpisivanja Daytona i koji je vremenom rezultirao reformama državne strukture u BiH uvijek je bio i ostaje dio Daytona.
- U Ustavu se također opetovano navodi da će se svi zvaničnici i institucije u BiH pridržavati evropskih standarda i međunarodnog prava u sklopu službenih dužnosti.
To je struktura i tkivo Ustava i svaki zvaničnik koji sugerira da postoji neki drugi zakonski osnov odstupa od Daytona. Ja znam. Bio sam u Daytonu. Ja sam bio pravnik koji je radio sa stranama u Daytonu kada se sporazum pisao. Tako da je bolno, za mene kao pravnika, kada čujem netačne argumente koje iznose neodgovorni političari i advokati koje plaćaju vašim novcem. Ti argumenti bi zemlju odvukli u prošlost, ne ka inicijalnom miru, nego ratu koji mu je prethodio.
Oprostite mi što ću proći kroz nekoliko odredbi kako bih vam dočarao o čemu govorim.”
Rekao je kako Ustav potvrđuje da je BiH jedna zemlja, bez prava na otcjepljenje ili podjelu, te je citirao član I, stav 1, koji glasi:
“Republika Bosna i Hercegovina, čije je zvanično ime od sada “Bosna i Hercegovina”…nastavlja svoje pravno postojanje…sa unutrašnjom strukturom modificiranom ovim Ustavom…”
“Unutrašnja struktura” pojavljuje se u stavu 3 i spominje “dva entiteta”, Federaciju i RS, unutar BiH. BiH nije bila, niti je unija ili konfederacija dvije države. Entiteti su potčinjeni državi BiH, i da budem kristalno jasan, RS nije država i nema atribute državnosti.
Pošto nastavlja pravno postojanje države koja joj je prethodila, BiH je zadržala ulogu u međunarodnim organizacijama i sporazumima. Godine 2001. BiH je potpisala Sporazum o pitanjima sukcesije bivše Socijalističke Federalne Republike Jugoslavije (SFRJ), kojeg je ratifikovala Parlamentarna skupština BiH i državnu imovinu pripisala Bosni i Hercegovini, a ne entitetima. Postoji način da se razgovara o imovini tako što će se o tome govoriti u relevantnim institucijama. Ali je polazna tačka i dalje jasna: imovina pripada državi.
Ustav također jasno navodi da se u BiH mora osigurati neometano kretanje ljudi, dobara, usluga i kapitala. Član 1, stav 4, glasi: Nijedan entitet neće uspostaviti nikakvu kontrolu na granici između entiteta.
Neki sada govore o nezavisnosti RS ili o “nezavisnosti RS unutar BiH”, te zamišljaju kontrole na međuentitetskoj liniji razgraničenja. To je izmišljeni “izvorni Dayton” koji obećava povratak na blokade na putevima, uznemiravanje i barikade koje smo gledali u ratu, umjesto riječi sadržanih u stvarnom Daytonu, koje su te prepreke uklonile. To je apsurdan i loš zakon, ali opasan u realnosti.”
Osvrnuo se i na državne institucije.
“A sada ću nešto reći o odgovornostima bh. vlasti. Na kraju rata svi su znali da će državnim vlastima uspostavljenim u skladu sa novim ustavom biti potrebno vrijeme da se pripreme da preuzmu obaveze neophodne za upravljanje zemljom koja je izašla iz razarajućeg rata. Zato su mnoge nadležnosti ostale gdje su i bile, ali sa jasnim razumijevanjem da će vlasti na nivou BiH preuzeti više odgovornosti u skladu sa dogovorom prema ustavnim procedurama (kao što se često dešavalo početkom 21. stoljeća) i po potrebi. SAD su marljivo radile kako bi pomogle političkim liderima da nadograde ovlasti iz Daytona u proteklim godinama i zato danas BiH ima jedinstvene oružane snage, jednu obavještajnu agenciju i druge potrebne institucije kako bi država ispunila svoje obaveze prema građanima. Ove ustavne procedure se posebno navode u članu 3, stav 5 Ustava BiH. Njima se omogućava uspostava novih ovlasti i institucija prema dogovoru, što se također pojavljuje u drugim dijelovima Sporazuma (uključujući pitanje imovine, povratka raseljenih lica i izbore).”
“Želim da obratimo pažnju na jedan dio te odredbe:
Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima…koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta BiH…”
“Namjera je da ova nadležnost evoluira u skladu sa okolnostima, posebno ukoliko BiH evoluira i pridruži se Evropi. Državna vlast mora služiti kao oslonac za BiH u provođenju obaveza neophodnih kako bi se proveo Plan rasta za Zapadni Balkan i proces pristupanja EU. Svi koji žele da spriječe funkcionalnost postojećih državnih institucija ili da onesposobe državnu vlast da provodi reforme neophodne za realizaciju četiri osnovne evropske slobode, čine BiH manje slobodnom, manje prosperitetnom i manje evropskom.”
Sudovi i evropsko pravo
“Ukoliko postoji ikakvo neslaganje oko toga da li institucije prelaze svoje ovlasti, Dayton daje odgovor na to pitanje: neka sud odluči. U članu 6, stav 3(b), stoji: Ustavni sud također ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg drugog suda u BiH.
To je jednostavan jezik. Ustavni sud je vrhovna institucija koja donosi konačne odluke o svim pravnim pitanjima koja se odnose na Ustav. Nije bitno da li je inicijalnu presudu donio sud u Federaciji, RS, ili u nekoj općini. Razumijem da ljudi ne vole gubiti u sudovima, ali je to, kao i poštivanje tih presuda, dio života u demokratskoj državi koja poštuje vladavinu prava.
Ali kad ljudi gube, onda napadaju sudije, naročito strane sudije u Ustavnom sudu. A njihovo je prisustvo također dio Daytona (član VI(1)(b)) i ima smisla. Bosanskohercegovački sudovi tumače zakonodavstvo Evropskog suda za ljudska prava te je važno imati u sudu sudije koji su stručnjaci u toj pravnoj oblasti. Debata oko učešća stranih sudija u donošenju presuda u bh. predmetima ustvari je debata oko toga da li da se uključe prije ili kasnije. U Daytonu je odlučeno da se ljudima omogući da što prije ostvare svoja prava, a ne da moraju čekati. Malo je sumnje u to da li je BiH imala koristi od učešća stranih sudija u radu njenog Ustavnog suda i SAD ne podržavaju njihov odlazak.
Ali ako ljudi misle drugačije onda se ovo pitanje može rješavati kada se BiH bude ocjenjivalo na njenom putu ka EU. No ne mislim da je još vrijeme za to.
Mnogi upiru prstom u nedostatke Daytonskog ustava kao izvor problema koje BiH ima danas. Znam da Daytonski ustav nije savršen, ali on je bio dio sveobuhvatnog dogovora kojim je zaustavljen rat i koji to stanje održava do danas – za razliku od skoro svakog drugog sukoba koji je izbio u isto vrijeme. Lako je kritičarima Daytona na to zaboraviti. Ali ne smijemo zaboraviti ni da je tokom perioda odmah nakon potpisivanja Daytonskog sporazuma, došlo do značajnog, velikog napretka – od obnove ratom razorene zemlje do izgradnje državnih institucija neophodnih za put zemlje ka evro-atlantskim integracijama. Dayton nije problem, problem su politički lideri ove zemlje.”