Kako je za “Avaz“ potvrdio predsjednik Udruženja poslodavaca FBiH Adnan Smailbegović, većina ih dolazi iz zemalja poput Indije, Nepala, Bangladeša, a u posljednje vrijeme i Pakistana.
“Ima i dosta državljana Turske, posebno na građevini. Ima ih dosta iz Srbije, jer praktično ovi koji zapošljavaju iz Sandžaka nemaju državljanstvo i moraju imati radnu dozvolu. Kada su u pitanju plaće, otprilike su na nivou naših. Međutim, treba znati da ti radnici ipak nešto više koštaju poslodavca. Prvo je procedura dok se osigura dozvola i sve ostalo, a sve to košta.”
“Ima tu i karta koju morate osigurati da radnik dođe, posebno iz ovih dalekih zemalja. Uglavnom se ugovorima rješava da ima pravo jednom godišnje tokom godišnjeg odmora na kartu za zemlju iz koje dolazi. I, naravno, tu je i trošak smještaja, što s domaćim radnicima nije problem. Oni koštaju nešto više, ali plaće su uglavnom na istim mjesečnim nivoima” – rekao je Smailbegović.
Slično je rekao i Saša Aćić, direktor Unije udruženja poslodavaca RS, koji je naglasio da je u ovom entitetu izdato oko 1.400 radnih dozvola, prenosi Avaz.
“Vjerujemo da se jedan izvjestan broj nalazi mimo te kvote, koji funkcionišu u neformalnom radu, odnosno radu nacrno i nasivo. U budućnosti vjerujemo, s obzirom na projekcije potreba radne snage, da ćemo imati značajno veći broj radnih dozvola za strance jer na domaćem tržištu nećemo biti u mogućnosti pronaći tu radnu snagu” – rekao je Aćić.
Dodao je da su za to dva razloga, a oba su demografske prirode.
“Prvi, stopa prirodnog naraštaja je već dugo negativna. S druge strane, imamo odliv radne snage iz RS i BiH prema zemljama Evropske unije. A imamo i fenomen da one poslove koje mi možemo ponuditi domaća radna snaga ne želi da radi. Sve to zajedno smanjuje ponudu na tržištu, a time raste i potreba za angažiranjem radnika iz inostranstva” – zaključio je Aćić.