Gost Centralnog dnevnika sa Senadom Hadžifejzovićem bio je Josip Pejaković. Žestoko je kritikovao kardinala Vinka Puljića zbog njegovih izjava o izboru Željka Komšića i položaju Hrvata u BiH.
Pogledajte i ovo: Pejaković: Babo je ruč'o! Kardinal nije tražio pomoć u Novom zavjetu već u tajkunima!
„Ne mogu gurati glavu u pijesak i odšutjeti sve što se desilo. Nisam ja protiv Hercegovaca što mi se pokušava spočitavati, ja sam protiv njihovih politika, iza tog bedema postoji jedan mudar narod koji se boji ucjena, a ucjene su stalno prisutne. Možete pričati da je Komšić u prvom mandatu pobijedio uz pomoć Bošnjaka, ali treći mandat govori da u tom čovjeku postoji neka krivica za budućnost. Da Puljić govori ono o čemu treba, ja se nikad ne bih pačao u ove stvari. Nemoralno je pačati se u neke stvari koje su iznad tvojih okvira, on nije tražio pomoć u Novom zavjetu, on je tražio pomoć u tajkunima, s njima se šepuri na božićnim i uskršnjim slavljima, a o tome ne govori. Govorio je u Žepču pred pukom koji ništa ne razumije, a on je to znao, zato je i govorio, oni su samo razumjeli da su Hrvati ugroženi. No, oni su ugroženi njihovim rigidnim politikama“, kazao je Pejaković i dodao:
„Meni đavo ne da mira, a pošto mi on ne da mira, pokušao sam da pobijedim samog sebe u nekoliko navrata. Ako ništa, ostalo mi je samo da govorim jer je čovjek sa stavom politička ličnost.“
Ponosno ističe svoj stav poslije svih izbornih drama:
„Ništa se nije promijenilo od te davne 1975. godine kada sam izrekao: ‘On meni nema Bosne’. Tada sam bio eksponent, vidio da tu nešto ne štima, ali me tadašnji ljudi nisu razuumjeli. Jurili su me kada sam izgovorio tu rečenicu, jurili su me oni koji ne vole Bosnu. Stalno sam na toj relaciji branjenja Bosne, ljudi su shvatili da sam bio u pravu, ali ja nemam ništa od toga što sam bio u pravu.“
Pejaković je govorio pohvalno i o Mirsadu Hadžikadiću.
„Sve vrijeme sam tražio nekoga ko bi na neki način promijenio nešto, cijelu proceduru biranja Predsjedništva. On je otišao odavde samo da se školuje. Radi se o čovjeku koji bi mogao biti predsjednik svih naroda. Ima ono što drugi nemaju, ima ogroman ugled u Americi.“
A dotakao se i Milorada Dodika.
„Dodik se bavi politikom, on se ne bavi emotivnim nerealnim problemima u BiH, on je školovani političar i koristi sva sredstva da se održi na vlasti a koristeći ih često ulazi u sferu pretjerivanja. Dodik je dijete Potkozarja, obje babe su mu skončale u Jasenovcu… No, njega je politika natjerala da bude takav.“ Živimo u zemlji u kojoj se svaki događaj tretira kao posljednja šansa, a ovo je posljednja šansa da se odlučimo hoćemo li biti pravo društvo ili divljaci. U Krajini se kad je gotovo, kaže: ‘Babo ručo’, i tu je kraj, kad babo ruča, nema više prilaska sofri, a izgleda da je ovdje babo ručo. Babo ovdje nije jedan. U Sarajevu ih je više”, istakao je Pejaković.
Pejaković zaključuje da smo mi, Bosanci i Hercegovci, civilizacija, dio Evrope i moramo znati da u svijesti onih koji promoviraju mržnju protiv Bosne nemaju nikakve šanse. Bosna je čudo, u svakom pogledu.