Opći izbori u Bosni i Hercegovini otvorili su novu fazu političkih pregovora u kojoj će izborni rezultat biti tek početak borbe za formiranje vlasti.
Prema preliminarnim podacima Centralne izborne komisije BiH, SDA je vodeća stranka u utrci za Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH u Federaciji BiH, dok SNSD prednjači u RS-u. Takav odnos snaga pokazuje da će pregovori o novom Vijeću ministara biti obilježeni sučeljavanjem različitih političkih interesa, ali i pitanjem ko može okupiti održivu parlamentarnu većinu.
Međutim, najveći broj glasova u jednoj izbornoj jedinici nije isto što i kontrola nad Državnim parlamentom. Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH ima 42 zastupnika, od kojih se 28 bira s teritorije Federacije BiH, a četrnaest iz RS-a. Za formiranje vlasti zato je potrebno posmatrati ukupan raspored mandata, a ne samo rezultate pojedinačnih stranaka u jednom entitetu.
Upravo će se u toj računici pokazati koliko su izborni rezultati promijenili odnose snaga i koje su političke kombinacije zaista moguće.
SDA jača poziciju u Federaciji BiH, ali koalicija ostaje ključna
SDA ulazi u postizborne pregovore s važnom prednošću u Federaciji BiH. Ipak, vodeća pozicija u ovom entitetu ne znači da stranka može samostalno formirati državnu vlast. Za to je potrebno osigurati podršku zastupnika iz oba entiteta i pronaći partnere s kojima je moguće postići dogovor o ključnim pitanjima.
Položaj SDA posebno je važan zbog odnosa s drugim strankama iz Federacije BiH. SDP BiH, Narod i Pravda, Stranka za BiH i druge političke opcije mogu imati različite interese u pregovorima, a njihova spremnost na saradnju zavisit će i od rezultata koje su ostvarile i od političkih ciljeva koje žele realizirati.
Eventualni dogovor između SDA i SDP-a BiH predstavljao bi značajnu promjenu u odnosu na dosadašnji raspored političkih partnerstava na državnom nivou. Ipak, takva mogućnost ne može se posmatrati kao izvjestan rasplet bez konkretnih signala o spremnosti stranaka na saradnju.
S druge strane, nastavak saradnje SDP-a BiH s dosadašnjim partnerima značio bi da bi pregovori bili usmjereni na očuvanje postojećeg političkog aranžmana, uz prilagođavanje novom odnosu snaga.
SNSD i HDZ BiH ostaju važni za formiranje državne većine
Preliminarni rezultati pokazuju da SNSD zadržava snažnu poziciju u RS-u, dok HDZ BiH ostaje jedan od ključnih političkih aktera u pregovorima o državnoj vlasti. Njihova uloga ne proizlazi samo iz izbornih rezultata nego i iz složenog sistema odlučivanja u institucijama Bosne i Hercegovine.
SNSD će nastojati zadržati utjecaj u institucijama na državnom nivou, dok će HDZ BiH pregovore usmjeravati prema svojim političkim prioritetima, među kojima su pitanja izbornog zakonodavstva, evropskih integracija i zastupljenosti hrvatskog naroda.
Ipak, nije moguće unaprijed zaključiti da će ove dvije stranke nužno nastaviti saradnju s istim partnerima. Izborni rezultat mijenja pregovaračke pozicije, a konačan dogovor zavisit će od toga šta će pojedine stranke dobiti zauzvrat i koliko će njihovi interesi biti usklađeni.
Zbog toga nastavak dosadašnje koalicije ostaje jedna od mogućnosti, ali ne i unaprijed zagarantovan ishod.
Većina bez SNSD-a: Moguća alternativa ili politički zahtjevan poduhvat?
Jedan od scenarija koji bi mogao biti predmet postizbornih razgovora jeste formiranje većine bez SNSD-a. Takav pokušaj zahtijevao bi saradnju stranaka iz Federacije BiH s opozicionim političkim subjektima iz RS-a.
Njegova ostvarivost zavisit će od broja osvojenih mandata i spremnosti stranaka da podrže zajednički dogovor. Sama politička želja da se određena stranka isključi iz vlasti nije dovoljna: potrebno je osigurati parlamentarnu podršku i dogovoriti način funkcioniranja nove većine.
Dodatnu prepreku mogu predstavljati različiti politički prioriteti potencijalnih partnera. Stranke koje su na izborima nastupale kao konkurenti morale bi usaglasiti zajednički program, raspodjelu odgovornosti i stavove o ključnim pitanjima državne politike.
Takav scenarij zato bi zahtijevao ozbiljne pregovore. Njegova politička održivost ne može se procijeniti samo na osnovu izbornih rezultata nego i prema tome postoji li dovoljno zajedničkih interesa da se formirana većina održi tokom mandata.
Velika koalicija: Više zastupnika ne znači nužno stabilniju vlast
Druga mogućnost jeste okupljanje šire koalicije koja bi uključivala najveće stranke iz različitih političkih blokova, poput SDA, SDP-a BiH, HDZ-a BiH i SNSD-a.
Takva kombinacija mogla bi osigurati široku parlamentarnu podršku, ali bi istovremeno otvorila pitanje koliko su njeni učesnici spremni na kompromis. Razlike u stavovima o državnim nadležnostima, evropskim integracijama, budžetskoj politici i drugim pitanjima mogle bi otežati postizanje dogovora.
Široka koalicija ne garantuje da će institucije funkcionirati efikasnije. Bez jasnog programa i dogovora o načinu donošenja odluka, veći broj partnera može značiti i više prostora za međusobna uvjetovanja.
Zato bi eventualna velika koalicija predstavljala politički izbor, a ne automatsko rješenje problema u funkcioniranju državnih institucija.
Predsjedništvo BiH i parlamentarna većina: Koja su dva ključna uvjeta
Formiranje Vijeća ministara BiH nije moguće svesti samo na dogovor stranačkih lidera. Proces je uređen Ustavom BiH i Zakonom o Vijeću ministara BiH.
Predsjedništvo BiH imenuje predsjedavajućeg Vijeća ministara, a njegovo imenovanje potvrđuje Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH. Predsjedavajući zatim predlaže ministre i zamjenike ministara, čija imenovanja također moraju dobiti parlamentarnu potvrdu.
To znači da se politički dogovor mora pretvoriti u institucionalno provodiv postupak. Stranke moraju osigurati potrebne glasove i poštovati pravila odlučivanja koja važe u Državnom parlamentu.
Zbog toga izborni rezultat, čak i kada je povoljan za pojedinu stranku, ne garantuje da će ona imati odlučujuću riječ u formiranju vlasti. Presudno će biti može li okupiti dovoljan broj partnera i osigurati podršku u institucijama koje učestvuju u procesu imenovanja.
Pregovori će pokazati stvarni odnos snaga
Preliminarni rezultati izbora daju početnu sliku političkih odnosa, ali ne određuju unaprijed konačan sastav Vijeća ministara. SDA i SNSD imaju važne pozicije u svojim izbornim područjima, dok će HDZ BiH, SDP BiH i druge parlamentarne stranke nastojati osigurati što povoljniji položaj u budućim pregovorima.
Nastavak dosadašnje saradnje, formiranje šire koalicije i pokušaj okupljanja većine bez SNSD-a ostaju mogući scenariji. Njihova stvarna održivost zavisit će od konačnog rasporeda mandata, odnosa između političkih partnera i spremnosti na kompromis.
Tek kada budu poznati potvrđeni rezultati i kada stranke iznesu konkretne pregovaračke zahtjeve, bit će moguće pouzdanije procijeniti koji pravac ima najveće izglede.
Izbori su odredili početne pozicije, ali pregovori će pokazati ko može pretvoriti glasove birača u parlamentarnu većinu. Za građane će, međutim, najvažnije pitanje biti hoće li nova vlast uspjeti osigurati funkcionalne institucije, donositi odluke i pokrenuti pitanja koja godinama opterećuju Bosnu i Hercegovinu.