Prenj je visoki planinski masiv u sjevernom dijelu Hercegovine.
Na njegovu sjeveroistoku, sjeveru i zapadu i jugozapadu okružuje ga u širokom luku rijeka Neretva, od mjesta Glavatičevo (na sjeveroistoku) sve do Bijelog polja kod Mostara (na jugoistoku). Padine Prenja prema obalama Neretve vrlo su strme, mjestimice, u strmim odsjecima od 700 do 800 metara visine.
Također, i manje riječice koje izviru u masivu Prenja te nakon kraćeg toka utječu u Neretvu, stvorile su kanjone i veće udoline, kao što su to konjička Bijela, Idbar, Šanica i mostarska Bijela.
Na rubovima planinskog područja nalazi se više prirodnih i umjetnih jezera kao što je Boračko jezero (prirodno) te umjetna jezera na rijeci Neretvi: Jablaničko, Grabovičko i jezero Salakovac.
Prema jugozapadu i jugoistoku, uz rubne dijelove Prenja prostiru se polja Bijelo polje, Velika draga, Hansko polje i planina Bahtijevica (nadmorske visine 1163 m, ogranak planine Prenja), koja se nalazi blizu staroga puta koji je Bosnu povezivao s obalom Jadrana.
PRENJ, Vladimir Nazor,
(Iz zbirke “Pjesme partizanke”, svibanj 1943)
Prenj planina nije,
Visok grad je vila,
Sijelo je bogova
Drevnih bogumila:
Još vrijeme brazde
Po čelu mu ore;
U njem se žestoko
Dobro i zlo bore.
Prenj planina nije,
Divova je kuća,
Kojom bitka bjesni
Sve veća i ljuća:
Rat naših vrlina
S našim porocima,
Borba u još divljim
Barbarskim grudima.
I Prenj stoji.
Sav je
Od jednog komada;
Krvav je kad sunce
U maglu zapada;
U jesenje dane
Kao žuć se žuti,
Grozan kad prozbori,
Strašan kada šuti.
Prenj planina nije
Žrtvovani je kamen
Što čeka da sveti
Očisti ga plamen.
I Bijeli Svećenik
K njemu jednom stigne,
Put k zvijezdama i
Suncu Sebe i nas digne.