Bivši general tzv. Vojske RS, Radislav Krstić, najbliži saradnik Ratka Mladića i prva osoba koju je Haški tribunal osudio za učešće u genocidu u Srebrenici, obratio se sudu Ujedinjenih nacija s pismom u kojem nakon 26 godina u zatvoru traži puštanje na slobodu i ističe da prihvata presude Tribunala iz 2001. i 2004. godine kojima se potvrđuje da su snage kojima je tada pripadao počinile genocid nad Bošnjacima u Srebrenici.
“Ovdje ističem da prihvatam presude Tribunala iz 2001. i 2004. godine gdje se utvrđuje da su snage vojske kojoj sam pripadao počinile genocid protiv Bošnjaka u Srebrenici u julu 1995. godine, da sam ja pomagao i podržao genocid tako što sam znao da neki članovi Glavnog štaba imaju namjeru da počine genocid, da sam znao da Glavni štab nema dovoljno svojih snaga da izvrši pogubljenja bez upotrebe Drinskog korpusa i da sam znao da će upotreba snaga pod mojom komandom značajno doprinijeti da se izvrši egzekucija bošnjačkih zarobljenika”, napisao je Krstić u pismu adresiranom predsjednici Mehanizma, a uz novi zahtjev za prijevremeno puštanje na slobodu.
Haški osuđenik je pismo uputio netom nakon što je Generalna skupština Ujedinjenih nacija usvojila Rezoluciju o genocidu u Srebrenici, za koju bi, kako je sam Krstić rekao u svom pismu, i on glasao.
“Nemam pravo glasa jer se u ovoj Rezoluciji spominje i moje ime. Moje ime se spominje jer sam pomagao i podržao genocid. Moje ime se spominje jer sam počinio krivično djelo nezamislivo i neoprostivo. Ne tražim oproštaj; ne tražim opravdanje; ne tražim razumijevanje jer znam da ne mogu i ne treba da ih dobijem”, naveo je.
Puštanje na slobodu je zatražio, između ostalog, na osnovu priznanja, ali i narušenog zdravlja te odsluženih godina u zatvoru. Iako je svjestan da odgovor na njegov zahtjev može biti i pozitivan ali i negativan, pismo je zaključio riječima:
“Na kraju, ako doživim, ako jednog dana budem pošten, ako se sa tim saglasi Predsjednica Mehanizma, ako to dopuste porodice žrtava, želio bih da se još jednom u životu nađem u Potočarima, da se poklonim (?) žrtavama i zamolim za oproštaj.”
Krstić se prvi put pojavio pred Tribunalom u Hagu 25. novembra 1999. godine i izjasnio da nije kriv za ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini.
Osuđen je 2004. godine na pravosnažnu kaznu od 35 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanja genocida u Srebrenici. Nije se pokajao niti izjasnio da je kriv ni u žalbenom postupku.
U septembru 2019. tražio je prijevremeno oslobađanje, što je Haški tribunal odbio. Tri godine kasnije, u maju 2022. godine, prihvatio je ličnu odgovornost za ratne zločine u Srebrenici, ali ne i genocid i na temelju toga tražio skraćivanje zatvorske kazne, ali zahtjev je odbijen.