Kada je ovih dana otkrivao spomen-obilježje u rodnoj Sućeskoj kod Srebrenice, Bajro Halilović (72) ni nakon 24 godine nije mogao savladati bol i tugu za izgubljenim sinovima. Na sav glas dozivao je sina Seada (25), Ibru (23) i Kadriju (18), koji su ubijeni u julu 1995. godine probijajući se preko šume do slobodne teritorije.
Tri grobnice
Najstariji Sead ekshumiran je iz masovne grobnice Budak, iznad samog Memorijalnog centra Potočari. Ibrini posmrtni ostaci s dosta odjeće pronađeni su u jednoj od brojnih grobnica na području Kamenice, dok su Kadrijine kosti izvađene iz velike grobnice Branjevo kod Zvornika.
– Nakon identifikacije, moji su sinovi u tri dženaze ukopani u Memorijalni centar Potočari. Kada sam ih spustio u kabure, dobio sam neko olakšanje za daljnji život. Znam da su konačno pronašli vječiti smiraj. Ali, roditeljska bol i tuga za najmilijima ne prolaze i nikad i neće – s uzdahom i suzama u očima govori Halilović.
Utjeha za komšije
Kaže da redovno obilazi Memorijalni centar, posjećuje svaku kolektivnu dženazu 11. jula. Ode da utješi komšije, koji kopaju svoje najmilije, jer zna kako im je, a pored nišana svojih sinova prouči Fatihu, ispriča se i, kako kaže, bude mu lakše.
Rastanak na Baljkovici
Kada su 11. jula 1995. godine krenuli preko šume, Bajro je na pola puta sinovima Seadu i Ibri predložio da se razdvoje, a s najmlađim Kadrijom krenuo je u proboj. Njega je posljednji put vido u zasjedi na Baljkovici kod Zvornika.