Psihopatologija i porijeklo zla u politici, naziv je teme o kojoj je danas bilo govora na redovnoj sesiji Kruga 99 održanoj u online formatu.
Uvodničar prof. dr. Alisabri Šabani, sa Fakulteta za kriminalistiku, kriminologiju i sigurnosne studije u Sarajevu, kazao je da je “zlo o kojem se raspravlja sposobnost pojedinca da izazove ogromnu bol drugoj osobi, kada se uklopi u jednu širu institucionalnu strukturu vlasti”.
– Nanošenje zla može biti materijalno, duhovno, simboličko i institucionalno. Trebamo se zapitati jesu li velike ljudske katastrofe mogle biti spriječene da su psihopati, koji su ih režirali i provodili, bili na vrijeme identificirani. Niz je figura koje zadovoljavaju tu definiciju i traju u političkoj praksi. Problem ostaje i nakon prestanka obavljanja njihove funkcije jer su obični ljudi skloni identificiranju sa svojim vođama. Na taj način ulaze u političku memoriju. Tako društvo supostoji i traje s deformitetima u pogledu osjećanja i razumijevanja morala, socijalne, političke i psihičke realnosti. Gubi se kritičko prosuđivanje i na njihovo mjesto dolaze sentimenti koji su vodiči za dalje učvršćivanje već usvojenih stavova – kazao je Šabani.
Naglasio je da sentimente u politici stvaraju osobe koje im služe kao sredstvo zavođenja ali i konflikta sa stranom koja se ne slaže s njima.
– Sentimenti su alati koji se koriste u zavođenju i upravljanju dojmovima. Ljudi vole čuti istine koje su u skladu s njihovim već formiranim mišljenjem, a političari im nude ono što žele da čuju. Nema dijaloga, argumenata i kritičkog propitivanja sopstvene pozicije. Socijalno povjerenje opada, raste histerizacija društva (izraz Lobaczewskog) i nude se različitih uvjerenja o socijalnoj realnosti. Sve je to plodno tlo za nastanak populizma, patoloških figura, autoritarnih režima i neodgovornog ponašanje prema sebi i drugima. Društvo je patologizirano i nesposobno da iznađe rješenja problema. Pored niza uzroka – posljedica današnjeg stanja, sigurno je da su tome znatno doprinijele loše politike i političari – kazao je Šabani.
Po njegovim riječima, zbog toga je Andrew M. Lobaczewski (po profesiji psihijatar, a djelimično se može uvrstiti u antipsihijatarsku tradiciju R. Lainga, njeguje mikro-makro interpretaciju) važan što je tu ideju definisao kroz ponerologiju – nauku o zlu, i na temelju psiholoških, psihijatarskih i empirijskih argumentacija dokazao da učešće aktera u politici sa ozbiljnim psiho-psihijatarskim insuficijencijama ne smiju biti u dodiru sa važnim institucijama moći jer ih definišu u skladu sa svojom strukturom.
– Rješenje ovog problema Andrew M. Lobaczewski vidi u formiranje Vijeće staraca (Senat u smislu da imaju znanje i mudrost da prepoznaju problem) koji će svojim autoritetom potvrditi nepodobnost aktera koji imaju značajne karakterološke, socijalne, moralne, psiho-neurološke poremećaje i koji imaju ambiciju da vladaju društvom ili nekim njegovim segmentom. To znači obaveznu psihološku-psihijatarsko-neurološku ekspertizu. To bi npr. kod nas mogao biti Institut za psihosocijalnu dijagnostiku u javnim politikama – kazao je.
Šabani je mišljenja da “predmet ponerologije treba uvrstiti na one fakultete koji se nužno bave segmentima zla, možda za početak kao izborni predmet, dok se ne akumulira dublje znanje o etiologiji zla u politici”.
– Imamo pravo na to jer BiH predugo trpi teror loših politika i političara kao kreatora naše sudbine – poručio je Šabani.
Predsjednik Kruga 99 Adil Kulenović je istakao na pres-konferenciji da će danas na sesiji Kruga 99 otvoriti po prvi put u bh. javnosti ‘sklisku’ temu koja će kod racionalnih ljudi izazvati interes i odobravanje, i onih drugih, osporavanje i banaliziranje.
– Riječ je naravno o temi “Psihopatologija i porijeklo zla u politici”, a još više o znanstvenoj disciplini koja je kod nas tek na pomolu. Psihologija je jedna od najmlađih nauka. Ipak razvojem psiholoških, psihosocijalnih, medicinskih i drugih nauka, ali i teretom masovnih zločina, genocida i holokausta 20. vijeka, sa naznakama i u 21. vijeku, porastom populizma i autoritarni lidera i režima, konačno se afirmiše posebna ili multidisciplinarna naučna disciplina o porijeklu zla u politici pod nazivom ponerologija. Ona se, pored ostalog, bavi izučavanjem psiholoških i moralno patoloških pojava, ljudima različitih psiholoških devijacija i defekata koji generišu ili održavaju zlo velikih razmjera, te posebno uspostavljanju patokracije i patokratskih struktura kao i mehanizmima trovanja masa njihovim produktima i propagandom. Naravno, patopsihološke strukture moći nisu samo u politici, već i u biznisu, na univerzitetima čak do 5 procenata, medijima – kazao je Kulenović.
Istakao je da su neke od ključnih karakternih osobina psihopatoloških ličnosti manipulativnost, nedostatak krivice i moralne savjesti, oni koji sebe vide kao visoko vrijedne i važne a sve druge kao nedostojne i bezvrijedne.
– Ono što bi drugog čovjeka ispunilo sramotom, samoprezirom i nelagodom, njih nikada ne muči. Manipulativna energija psihopatoloških lidera i patostruktura ima ogroman potencijal na inficiranje društva i histeriziranju sljedbenika političkih ideja i pokreta. Na izučavanje, prepoznavanje i rano upozorenje na procese kontaminacije sljedbenika instrumentima stečene moći, sa patogenim intencijama i ciljevima tek treba u našim okolnostima fokusirati naučnu i javnu pažnju. Prepoznati zavodljivi govor psihopatoloških manipulatora i tome uspostavljenih adekvatnih struktura, najveći je izazov za očuvanje mira i stabilnosti na našim prostorima – kazao je Kulenović.