Samir Hodžić je student četvrte godine Fakulteta sporta i tjelesnog odgoja Univerziteta u Sarajevu te član Atletskog kluba Zenica. Njegova životna priča sa sobom nosi duh sporta, za koji kaže će uvijek biti utkan u svaki njegov dan.
“Počeo sam trenirati 2010. godine sa svojih 14 godina. Želja i ljubav za atletikom i disciplinom skok u vis nije došla odjednom. Nakon što sam se okušao u fudbalu i karateu, našao sam se u sportu koji povezuje mnogo toga, a baš me ta ljepota u toj kompleksnosti u potpunosti pridobila i krenuo sam se baviti skokom u vis”, opisuje Samir svoje prve profesionalne korake u sportu koji mu predstavlja način života i koji mu je godinama donosio brojne prednosti.
“Sport doprinosi na mnoge pozitivne načine, kako u svakodnevnim životnim situacijama, tako i u određenim važnim odlukama koje moram donijeti. A životne navike sam nekako prirodno promijenio bez da sam izgubio bilo šta od prije, ali sam zauzvrat dobio mnoštvo dobrih stvari koje se ne mogu tako lako steći u svakodnevnici. Što se tiče takmičenja i medalja, na prvom mjestu je naravno balkansko zlato iz 2013. godine, dok odmah iza njega stoje sve zlatne medalje sa dosadašnjih državnih prvenstava u svim uzrasnim kategorijama. Također sam učestvovao na Svjetskom prvenstvu za mlađe juniore u Ukrajini, Donetsk, te u Evropskim olimpijskim igrama Baku 2015”, opisao je Hodžić za naš portal trenutke u kojima se osjećao najponosnijim.
Država i njene produžene ruke koje bi trebale djelovati u skladu i s ciljem provođenja misije podrške mladima u Bosni i Hercegovini nije baš uvijek na strani mladih. Samir se nada da će se nešto promijeniti.
“Pa, ne baš koliko bi trebali i koliko se podržava u zemljama regiona i svijeta, barem govoreći za svoj sport, ali se nadam da će se jednog dana i to promijeniti.”
Ipak, Bosna i Hercegovina treba biti ponosna na svoje ambasadore. Nesvjesno im zatvarajući vrata, okreće leđa od njih, pa nije ni čudo što naposlijetku mladi odlaze nastupati pod zastavama i himnama država regiona ili svijeta.
“Bilo je u početku zaista teže nego što sam to zamišljao. Iz škole bih umoran žurio da stignem na trening, različite vrste odricanja su uvijek prisutne pa bih se u navratima pitao vrijedi li zaista ovo sve, hoće li se jednog dana isplatiti, a danas mogu reći da se itekako vrijedjelo boriti sa svim tim jer mi pomaže da se razvijem, prije svega kao čovjek a tek onda kao sportista“, motivisan budućnošću koja ga čeka strpljivo i marljivo radi na tome da istraje u nadi ostvarivanja svojih snova.
Svako od nas ko se okuša u nečemu novom u životu, prečesto pomisli kako je mnogo više prepreka a mnogo manje otvorenih vrata. Prepreke je potrebno savladati, preskočiti, a zatvorena vrata radom, trudom otvoriti ključem uspjeha. Podrška je potrebna, snaga je ono što posjedujemo. Pa, budimo malo više svjesni hrabrosti i mogućnosti, a mnogo više činjenice da je prepreka samo prepreka, a pobjeda životna medalja.
“Preporučujem im da se okušaju u svemu što ih intrigira i zanima jer nemaju šta izgubiti, samo mogu napredovati i unaprijediti se, a ko zna, možda i pronaći svoj budući životni poziv”, poslao je Samir poruku mladima koji žele nešto ostvariti, a misle da neće uspjeti.