– Ma, to je bio jedan bezveznjak, s kojim smo se mi družili. Glumio je uvijek nekakvog vođu. Patio je od toga – kaže na početku razgovora za “Avaz” Bajramović.
Sjeća se vrlo dobro da ju je Karadžić zvao “hadžinica”, piše Dnevni Avaz.
– Uvijek mi je govorio “moja hadžinice – ovo, moja hadžinice – ono”. Uvijek govorim da je to čovjek koji je rušio grad, koji je od seljaka u gunju i vunenom prsluku postao gospodin, akademski građanin – kaže Bajramović.
Pitamo je šta je kod nje u slastičarnici najviše jeo.
– Bile su to tri ili četiri baklave. Sjećam se da je bio pomalo stidan, nekako povučen. Bio, bolan, Titov. Na protestima uzimao Titovu sliku iz moje radnje i izlazio na ulicu – kaže Izeta Bajramović.
Njegova supruga Ljiljana Zelen živjela je u Sutjesci.
– Kada su se uzeli, Radovan je doselio u taj ulaz, tako smo postali komšije. Poslije su njih dvoje, kada je postao doktor, opremili stan u potkrovlju – sjeća se Bajramović.
Kaže da se u potpunosti promijenio kada je otišao u Ameriku, na neku specijalizaciju.
– Posljednji put kad sam ga srela, razgovarali smo i pitam ga ja otkud mu novi auto, Golf, novac, tjelohranitelji. Kaže: “Imam ličnu gardu”. Nedugo zatim počelo je granatiranje grada i masovno ubijanje civila – dodaje Izeta.
Sjeća se da se vadio “na stranku”.
– Pričao je da od njega stranka traži da im se prikloni i da brine o Srbima. Ne znam, kada bih ga srela, pitala bih ga zašto je zaboravio svoje komšije muslimane – dodaje Izeta Bajramović.
Donosio mlijeko od majke
– Karadžić je iz Crne Gore došao kada je imao 14 godina. Bio je povučen. Upisao je Srednju medicinsku školu. Tačno smo ga sažalijevali i svi iz ulice mu pomagali. A njegova mater bi nam po njemu slala mliječne proizvode – sjeća se Bajramović.