Hadžifejzović: “Jučer je bila godišnjica pogibije – ubistva jednog novinara – naše bh. Ruže! Kako se ta Ruža u ratu branila od napadača, agresora? S ona dva-tri smiješna novinarska odbrambena trna. No, vrlo oštrog trna. Prije 31 godinu ubijen je kolega, novinarčuga, heroj – Željko Ružičić. Taj, uvijek nasmijani, pa i u ratu, čovjek pun emocija, a optimista ubijen je 2. februara 1993. godine. Tog dana na Sarajevo su ispaljene samo dvije granate. Jedna je ubila Željka. Da li slučajno? To smo se pitali tog drugog i ovog trećeg februara. Nema Željka Ružičića u arhivu. Od onih hiljada sati programa uživo ostala jedna TV-minuta života kao dokaz. Pismen dečko. Škola Prijedor, gimnazija Zagreb, fakultet Ljubljana, posao Sarajevo. U našem zanatu, kao svakom, punom sujete i ega, on je bio čist kao ruža – bez zavisti, dapače. Drage moje i dobri moji… Željko Ružičić.”