Povodom obilježavanja ovog značajnog datuma razgovarali smo sa freelance novinarom, Slađanom Tomićem koji u svom radu često ukazuje na govor mržnje koji je kako smatra, postao dio svakodnevnog življenja, ali i mnogobrojne probleme sa kojima se susreću bh. novinari.
Face: Poznato je da ste freelance novinar koji se svakodnevno bavi mnogim društveno značajnim temama. Sa kojim izazovima se susrećete generalno u svom radu?
Biti freelancer u BiH znači široku lepezu prednosti, ali i mana. Mane su neostvarivanje radnih prava, zdravstvenog i penzionog osiguranja. Recimo, porez koji se plaća na svaki moj ugovor o djelu je 17%, apsurdno je da naručilac posla plaća i dio koji se odnosi na zdravstveno osiguranje, ali to pravo ne ostvarujemo. Izazovi freelancinga jesu i nesigurnost prihodovanja što u suštini znači da nikada ne znate kolika će biti Vaša mjesečna zarada. Naravno, freelanceri uglavno imaju stalne partnere u poslu koji ih angažuju, ali ne postoji garancija da će vas ta medijska kuća, ako vas je angažovala šest mjeseci, angažovati i sedmi mjesec.
Naravno sve je to cijena pozitivnih strana freelancinga kao što je feksibilno radno vrijeme odnosno radno vrijeme koje vi određujete, više slobodnog vremena i više sloboda. Prije nekoliko dana koleginica koja je freelance novinarka mi je rekla da je njoj najveći problem dogovoriti sagovornike jer ljudi očekuju da se prilikom upita za izjavu ona identifikuje sa nekom medijskom kućom. Ljudi mogu neozbiljno shvatiti email od osobe kojoj ispod imena piše Freelance.
Face: Često ukazujete na velik problem govora mržnje. Da li je on postao naša svakodnevnica, kako ga reducirati?
Kultura jednog društva jeste sve ono što postane dijelom navika svakodnevnog življenja. Govor mržnje to zasigurno jeste. Govor mržnje je dio svakodnevne komunikacije. Postoji svjesni govor mržnje i onaj govor koji kvalifikujemo kao govor mržnje, ali njegov prenositelj nije svjestan težine riječi koje izgovara. Govorom mržnje koriste se roditelji, učitelji, političari, mediji. I kakva će onda sutra biti djeca? Mi njih učimo da se koriste govorom mržnje? Određeni dio populacije misli da je kul širiti govor mržnje. Psiholozi kažu da je govor mržnje put ka zločinima iz mržnje, ali i put ka radikalizaciji odnosno pripadanju određenih grupa. Ako je potreba za pripadanje grupama razlog zbog kojeg mladi postaju radikalniji, možete li da zamislite onda kojim jezikom dokazuju svoju pripadnost tim grupama.
Face:Koje su mane, a koje privilegije novinarskog posla u Bosni i Hercegovini?
Uticaj na društvene tokove, pokretanje promjena, davanje glasa i povećavanje vidljivosti marginalizovanih grupa, pritisci na donosioce odluka, to su ključne prednosti novinarskog posla. Novinari, bar ja, ne razmišljaju o manama, ali ako me već pitate onda su to uglavnom nesrazmjer količine i društvene važnosti odrađenog posla i isplaćenog novca za taj rad. Novinari se takođe svakodnevno suočavaju sa pritiscima i prijetnjama, to može biti demotivirajući faktor.
Face:Da li su mediji zaista slobodni?
Ne, nisu. Opet, ta sloboda je varljiva i njen stepen zavisi od slobode pojedinca, a slobodnog pojedinca nema u neslobodnim društvima poput bosanskohercegovačkog. Zavidan nivo sloboda, opet ne u potpunosti, u BiH imaju mediji koji ne zavise od novca iz budžeta i novca zarađenog na marketinškoj utakmici. To su uglavnom mediji koji se finansiraju putem grantova, donacija i pomoći NVO sektora.
Face: Šta za Vas predstavlja Svjetski dan slobode medija?
Svjetski dan slobode medija je prilika da novinari i mediji jasno i glasno pozovu vlasti da zaustave pritiske na medije i da stvore uslove za neometan rad novinara. Ujedno, to je prilika da izaberemo najbolje među nama i da odamo počast kolegama koji su ubijeni radeći svoj posao.