“Prijatelji su mi tada dobronamjerno savjetovali da malo ohanem, odmorim, jer potrošiće me kao i mnoge druge i odoh u zaborav.
Nisam slušao, jer filozofija je bila više nego jednostavna: dok nekoga interesuje šta mislim, dotle ću govoriti.
A onda sam 6. maja objavio blog o broju ubijene djece u Sarajevu, koji je izazvao silne reakcije, najviše negodovanje, među Bošnjacima.
Od kada se sve to stišalo, a trajalo je najmanje mjesec dana, nisam dao ukupno pet izjava za medije u BiH.
Zašto?
Ne znam, ali mogu ponuditi nekoliko objašnjenja.
- Mediji su uvidjeli da sam nekompetentan za sva ona pitanja za koja sam do tada bio stručan?
To je sasvim OK, to misli i najveći broj medija u RS. Ja sam u međuvremenu objavio još jednu knjigu i moja kompetentnost se mogla samo povećati u tom periodu.
- Postao sam nedostupan za medije?
Ne, moj broj telefona i mejl su ostali isti. Na društvenim mrežama sam i dalje prisutan, tako da je do mene jednako lako doći kao i ranije.
- Na političkoj sceni BiH se nije ništa dešavalo u posljednja dva mjeseca, pa nije bilo potrebe za izjavama?
Teško za povjerovati.
- Možda se ne uklapam u uređivačku politiku medija?
Možda, ali kako sam se uklapao u te politike do 6. maja?
- Možda sam postao nepoželjan kod vlasnika televizije, novinara i urednika?
Sasvim moguće, ali da li je to osnovni kriterijum za pojavljivanje u nekom mediju? Na kraju krajeva, ja samo dajem izjave i komentare i ne tražim da me ožene ili usvoje.
- Postao sam nepoželjan kod gledalaca, čitalaca i slušalaca?
I to je moguće, ali uloga medija je da informišu, a ne da povlađuju gledaocima, čitaocima i slušaocima.
- Mediji su se toliko brinuli za moju bezbjednost i procijenili su da će za mene najbolje biti da me ništa ne pitaju?
Moguće, ali niko to od njih nije tražio.
Pa šta je onda u pitanju?
Ne znam i nije važno, jer to nije moj problem, već medija u Bosni i Hercegovini.”
Izvor: analiziraj.ba