Obrazovanje i znanje su naša osveta
U koloni koja je došla iz Nezuka po prvi put je bila i Ajša Jahić. Ona je Srebrenčanka, kći Omera Avdića, koji je pored nje imao još osmoro djece, po čemu ga pamte mnogi stari Srebrenčani. Došla je s kćerkom iz Švedske gdje sad živi. Pitamo je za dojmove.
„Preplavila su me razna osjećanja. Drago mi je kada sretnem i prepoznam neke ljude koje nisam vidjela dugo, jer sam iz Srebrenice otišla kao djevojčica od 14 godina. Idući ovim putem obuzima me tuga i bol. Ne mogu shvatiti da je ljudski um mogao tako nešto uraditi svojim drugovima, prijateljima,komšijama”, kaže Ajša sa sjetom u glasu.
Pitamo ju koliko se u Švedskoj zna o tome što se u Srebrenici dogodilo.
„Svake godine11. srpnja u gradu u kojem živim okupljamo se mi iz Bosne i s prijateljima Šveđanima organiziramo manifestaciju za koju ja pripremam govor u kojem pojašnjavam što je bilo u Srebrenici i u Bosni i Hercegovini s porukom svima, da je naša „osveta” naše znanje, da su to naša djeca koja se obrazuju, završavaju fakultete i da se mi ne želimo svetiti na neki drugi način”, poručuje Ajša.
U koloni su i dva mladića iz Austrije. Jedan razumije i pomalo govori jezik kojim se Bosanci i Hercegovci sporazumijevaju, a koji opet ima tri imena. Sramežljivo kaže da bolje govori njemački iako se zove Elvis Džonlagić. Rođen je u Klagenfurtu, gdje živi i studira: „Moj babo (otac) je iz Prijedora. U ratu je izgubio veliki broj članova familije u Prijedoru i zato sam ja došao na ovaj Marš da se poklonim žrtvama genocida jer to meni mnogo znači. Obišao sam u Prijedoru bivše logore Trnopolje i Omarsku, a ovdje sam prvi put.”
Njegov prijatelj je Turčin Ozhan Jurekli. On kaže da živi i radi u Austriji, a na Marš mira je došao da bi se pobliže upoznao sa onim što se ovdje u ratu događalo. „Mi Turci imamo posebne simpatije prema Bosni i Hercegovini i njenim ljudima i želimo nekako pomoći ako je to potrebno. Strašno je to što se ovdje desilo našoj braći i sestrama”, kazao je Ozhan.
Marš mira ove godine, unatoč kiši i blatu na putu, prvi put se održava po originalnoj maršruti preko Kameničkog brda i lokaliteta Bukva gdje je u jednoj od zasjeda snaga RS-a poginulo oko 1.000 Bošnjaka koji su bježali iz Srebrenice.