21. decembar, Dan rudara, ustanovljen u znak sjećanja na rudare tuzlanskog kraja koji su se davne 1920. godine pobunili zbog nametnutih teških uvjeta rada. Heroji koji hljeb zarađuju stotinama metara pod zemljom.
Sretno za “hljeb sa sedam kora” , za svaki silazak u jamu znajući da se možda neće vratiti.
Mrak, a nakon toga svjetlo na kraju hodnika. Tišina i prljava lica odražavaju njihovo stanje i strahove koje imaju prilikom silaska i rada u jamama. Mnogo njih je sišlo, a nije se vratilo. Zauvijek su ostali u mraku, a iza njih je ostala velika tišina.
Banovići, Kreka, Đurđevik, Kakanj, Zenica, Breza…
Nametnuti teški uslovi rada 1920. godine ostavili su zaostavštine i danas. Obrušavanje stijena, gorski udari, izbijanje plina iz okna, otplinjavanja jamskih prostorija, ekslopzije metana odveli su u smrt više od 200 rudara od 1990. godine. Dvjesta rudara, ljudi, očeva, braće, sinova koji su zarađivali za život.
Ne znamo još uvijek koliko smo sretni, sve do trenutka dok se ne sjetimo Hajrudina Bradaraca, Mehemeda Dizdarevića, Mehmedalije Halilovića, Fahira Halača, Fejze Isakovića… i mnogih drugih koji su na pošten način sa svoje dvije ruke donosili hljeb na sto svojim porodicama. I zato svaki dan neka bude 21 decembar. SRETNO !