Ipak, vratimo se odluci Suda. S obzirom da je Sud izrekao mjere zabrane za osumnjičene, to znači da je prihvatio osnov sumnje za krivična djela koja se spomenutom trojcu stavljaju na teret. Daljnja istraga, eventualna optužnica i suđenje će se zasnivati na osnovu sumnje koji je Tužilaštvo iznijelo, a to je da je postojao plan za stjecanje protivpravne imovinske koristi u koji su bili uključeni i Novalić i Solak i Hodžić.
Osumnjičeni će se braniti sa slobode, a to u ovom prvom dijelu procesa ne ide u prilog Tužilaštvu i to ne samo zbog njihove bojazni da bi osumnjičeni boravkom na slobodi mogli utjecati na svjedoke. Ovdje se radi i o kredibilitetu Tužilaštva koje nije uspjelo uvjeriti Sud da je opravdan zahtjev za pritvorom. U praksi to znači da se proces nastavlja, Tužilaštvo može raditi i na optužnici, ali uz evidentan zaostatak na početku jer im je prvi zahtjev odbijen.
S druge strane sada se može očekivati još veći pritisak na Tužilaštvo onih koji su ih u prethodna četiri dana maksimalno kritikovali zbog zadržavanja premijera FBiH u pritvoru. SDA, stranka kojoj pripada premijer Novalić već je nakon puštanja Novalića na slobodu javno zatražila ostavku glavne tužiteljice Tužilaštva BiH Gordane Tadić. S obzirom da je očekivano da eventualni sudski proces potraje i do dvije godine, SDA je u poziciji da slučaj sa pritvaranjem Novalića okrene u svoju korist i igra na kartu političkog procesa,prenosi klix.ba.
Pravo je pitanje za političare koji su hapšenje premijera Novalića poredili sa hapšenjem Alije Izetbegovića 1992. pa sa aferom “Agrokomerc”, ali i sa “napadom na Bošnjake”, da li će nakon odluke Suda o puštanju na slobodu možda zaboraviti na takve kvalifikacije i reći da ipak vjeruju sudstvu. A ako je tjerati “mak na konac”, Novalića i ekipu su osumnjičili i pritvor tražili Bošnjaci (troje tužioca), a oslobodila ih je, odnosno odbila prijedlog za jednomjesečni pritvor sutkinja Tatjana Kosović.
I za kraj jako važno pitanje. Bez obzira na odluku Suda i bez obzira što će za mnoge i Novalić i Solak i Hodžić sada biti heroji kojima Tužilaštvo nije uspjelo dokazati ni uvjeriti Sud za pritvor, ostaje otvoreno pitanje šta ćemo sa 100 respiratora koji ne mogu na intenzivnu njegu.
Pa i sam Hodžić u SMS korespondenciji sa premijerom priznaje da respiratori “nisu nekog kvaliteta, ali da mogu poslužiti u manjim bolnicama”. Šta ćemo dakle s robom koja nije kupljena za bolničko liječenje? A novac kad je izdvajan i to čak 10,5 miliona KM javnosti je predstavljeno da su kupljeni kvalitetni respiratori, top ponuda. Šta ako nam nekada zatreba 100 respiratora za intenzivnu njegu?