Nekada je ovaj narod bio gladan, ali je dijelio i zadnju koru hljeba, a danas, od gladnih okrećemo glavu. Nažalost nisu svi u ratu bili tzv. ratni profiteri, nisu se svi na vrijeme uspjeli uhljebiti, pa imamo i onih koji su zaista gladni. Koje je muka natjerala da pruže ruku, da se zarove u kontejner ili još gore, kao što se na snimku može vidjeti, jedu mrvice sa poda.
Bosna i Hercegovina evidentno je da je najsiromašnija zemlja, ne samo finansijski već i duševno. Polako gubimo ono malo duše koja nas je vezivala.
Sadržaj snimka je jako potresan, jer prikazuje ljudski nemar. Kao što možete vidjeti, čovjek koji čuči na sred ulice i doslovno jede mrvice koje su namijenje golubovima, a metar od njega u automobilu vozi se neko ko to sve snima. Bez namjere, volje ili želje da pomogne, prolazi iza sebe ostavljajući gladnu osobu.
Postavlja se pitanje, ko može ostati ravnodušan na ovo? Ko može proći, a ne zaustaviti se, ponuditi 20 feningi za kiflu, koga će oštetiti marka manje u džepu?
Jasno je da oni koji su iznad nas građana ne mare, da ih nije briga, ali zašto mi? Je li nas ubila ova vlast, je li vrijeme iza nas ubilo sve lijepo u nama?
„U nevolji se prijatelj poznaje“, ako je tako onda smo mi jedni drugima najveći neprijatelji. Ovdje ću završtiti ovaj tekst, a vi se zamislite.