Stradalih su se sjetili oni koji su preživjeli masakr, ali i njihove komšije i prijatelji i drugi građani koji su položili vijence i učenjem Fatihe ili na drugi prigodan način odali počast sugrađanima koji su poginuli na ovom mjestu na današnji dan prije 25 godina
Polaganjem cvijeća i čitanjem imena poginulih građana, na sarajevskoj pijaci Markale obilježena je 25. godišnjica jednog od najstrašnijih događaja u historiji glavnog grada Bosne i Hercegovine kada je od minobacačke granate kalibra 120 milimetara sa položaja Vojske Republike Srpske (VRS) ubijeno 68, a ranjeno više od 140 građana Sarajeva, javlja Anadolu Agency (AA).
Stradalih su se sjetili oni koji su preživjeli masakr, ali i njihove komšije i prijatelji i drugi građani koji su položili vijence i učenjem Fatihe ili na drugi prigodan način odali počast sugrađanima koji su poginuli na ovom mjestu na današnji dan prije 25 godina.
Cvijeće kraj spomen obilježja žrtvama masakra su položile brojne delegacije i član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Željko Komšić, prenosi Fokus.
Rafet Skenderović je tog dana na pijaci bio sa prijateljima koji su u napadu poginuli, dok je on ostao nepovrijeđen. Markale, kako kaže, često sanja, ali rijetko dođe jer mu se sva sjećanja vrate i stravične slike pojavljuju pred očima.
“Bio sam 50 metara od granate. Krenuo sam na kafu sa Škrijeljem i Subašićem. Oni su poginuli, pored mene. Stajao sam dok nisam došao sebi. A, kada sam došao sebi ubacivao sam u auto povrijeđene. Nisam ranjen, hvala Bogu”, prisjetio se Skenderović.
Slike su i danas svježe.
“Više puta sanjam. Sanjam krv, ranjene, mrtve. To će se zaboraviti kada se umre”, poručio je Skenderović.
Među onima koji su 5. februara 1994. godine bili na pijaci Markale je i Hasan Banda, koji je tada teško ranjen, a i danas se dobro sjeća tog kobnog dana.
“I 25 godina poslije tog dana se sjećam kao da je danas bilo. Danas mi je tužan dan. Tog dana sam i teško ranjen. Bili su razbacani st9lovi. Vidio sam noge, glave…”, rekao je Banda.
Tog februara je Kadrija Hrkić izgubila sestru Eminu.
“Čule smo se telefonom pola sata prije granate. Poslije sam saznala da je došla na pijacu da nešto kupi za ručak. I 25 godina poslije iste rane ostaju i ostat će. Danas sam žalosna, kada vidim da tako brzo zaboravljamo”, poručila je vidno potresena Kadrija.
Edin Forto, premijer Kantona Sarajevo, u obraćanju je prisjetio se tog dana.
“Ono što se uvijek možemo zapitati kada je riječ o sjećanju na ovaj događaj: Čime smo mi zaslužili, koji smo tu, stajali 200 metara dalje, da sada ovdje polažemo cvijeće? A ovi ljudi su poginuli ničim izazvani civili u potrazi za svakodnevnim potrepštinama”, rekao je Forto.
Senida Karović, predsjednica Unije civilnih žrtava rata KS, podsjetila je da se “danas navršava četvrt vijeka od najbrutalnijeg masakra tokom opsade Sarajeva”.
“Opsada grada Sarajeva je najduža u moderoj historiji, trajala je 1.479 dana. Ranjeno je preko 50.000 naših sugrađana, 11.541 stanovnik je ubijen, a od toga je 1.601 dijete. Pijaca Markale je simbol sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Grada Sarajeva u periodu agresije i opsade od 1992. do 1995.”, poručila je Karović.
Prije obilježavanja 25. godišnjice masakra na Markalama, održana je zajednička komemorativna sjednica Skupštine Kantona Sarajevo, Gradskog vijeća Sarajeva i općinskih vijeća sa područja Kantona Sarajevo povodom 5. februara, Dana sjećanja na sve ubijene Sarajlije u periodu 1992.-1995.
Prvi od dva masakra na pijaci Markale, u samom centru Sarajeva, dogodio se 5. februara 1994. godine između 12.10 i 12.20 sati, kada je minobacački projektil kalibra 120 milimetara ispaljen sa položaja Vojske Republike Srpske na području sela Mrkovići pao na prepunu gradsku pijacu.
Najprometnija sarajevska pijaca Markale i tokom rata u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995. bila je jedno od mjesta opskrbe te prilika za snabdijevanje stanovnika opkoljenog grada. Na tom mjestu se obavljala trgovina prehrambenim proizvodima i svim onim što je na bilo koji način moglo poslužiti građanima Sarajeva da prežive teške ratne dane, uključujući i razmjenu informacija.
Markale su tokom dana opsade Sarajeva bile i mjesto susreta prijatelja te mjesto stvaranja novih i obnavljanja starih poznanstava. Nakon rata, 5. februar, proglašen je Danom sjećanja na sve poginule građane Sarajeva u periodu 1992.-1995.
Podsjetimo da su 5. februara prije 25 godina, na Markalama ubijeni: Senad Arnautović, Ibrahim Babić, Mehmed Baručija, Ćamil Begić, Emir Begović, Vahida Bešić, Gordana Bogdanović, Vaskrsije Bojinović, Muhamed Borovina, Faruk Brkanić, Sakib Bulbul, Jelena Čavriz, Almasa Čehajić, Zlatko Čosić, Alija Čukojević, Verica Ćilimdžić, Smilja Delić, Ifet Drugovac, Dževad Durmo, Fatima Durmo, Kemal Džebo, Ismet Fazlić, Vejsil Ferhatbegović, Dževdet Fetahović, Muhamed Fetahović, Ahmed Fočo, Majda Ganović, Isma Gibović, Rasema Hasanović, Alija Hurko, Mirsada Ibrulj, Mustafa Imanić, Rasema Jažić, Razija Junuzović, Hasija Karavdić, Mladen Klačar, Marija Knežević, Selma Kovač, lbro Krajčin, Sejda Kunić, Jozo Kvesić, Numo Lakača, Ruža Malović, Jadranka Minić, Safer Musić, Nura Odžak, Mejra Orman, Hajrija Oručević, Seid Prozorac, Smajo Rahić, Igor Rehar, Rizvo Sabit, Zahida Sablja, Nedžad Salihović, Hajrija Smajić, Emina Srnja, Džemo Subašić, Šaćir Suljević, Hasib Šabanović, Ahmed Šehbajraktarević, Bejto Škrijelj, Junuz Švrakić, Pašaga Tihić, Munib Torlaković, Ruždija Trbić, Džemil Zečić, Muhamed Zubović i Senad Žunić.