Ono što se desilo u Srebrenici je bilo posebno užasno! To je bila izdaja Bošnjaka koji su se sklonili tamo i koje je UN uvjerio da će to biti sigurno mjesto – a onda su izdani od strane UN-a i Holandskog bataljona! Genocid u Srebrenici nije manje važan od holokausta! Moramo se pobrinuti da ono što se tamo desilo ostane ugrađeno u svijest svih u BiH, uključujući u ljude u RS-u koji se trude da poreknu genocid!
Kada idem u Potočare to je za mene kao hodočašće. Kada vidim nišane na mezarju, podsjećam se da da to nisu brojke! Svaki grob predstavlja jednu tragediju! Odlazak tamo je povezivanje sa realnošću genocida, na individualnoj osnovi. Za mene je to lična stvar. Memorijalni centar Srebrenica Potočari je nacionalno blago BiH, insititucija svjetske klase, na nivou muzeja i memorijalnih centara, posao rade jako kvalitetno! Moramo uraditi sve što možemo da povećamo njegov značaj kao međunarodnog centra za sjećanje na genocid!
Trudim se da Generalna skupština UN-a proglasi 11. juli zvaničnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici! Memorijalni centar mora biti u središtu svega toga! Da kada se održava komemoracija u Potočarima, da se istovremeno prenosi uživo širom svijeta i da postane događaj međunarodnog sjećanja! U Izraelu postoji jevrejski Dan sjećanja, tada se širom zemlje oglase sirene i sve staje. Trebamo kreirati sličnu atmosferu i za Srebrenicu! Moramo ukazati i na krivičnu odgovornost međunarodne zajednice i UN-a! Uvjeren sam da će se Vijeće sigurnosti UN-a složiti da ovaj genocid zaslužuje i iziskuje jedno trajno sjećanje!
Bilo je negiranja holokausta, još uvijek ga ima, ali u ovom trenutku se ti poricatelji ne čuju. Njemačka je prepoznala i prihvatila ono što se desilo, to su prihvatili svi osim onih najdesnijih, nacističkih stranaka.
U RS-u i dijelovima Srbije zločini koji su počinjeni u njihovo ime se poriču! Ono što moramo uraditi je da natjeramo ljude da se suoče sa tom realnošću. Moramo natjerati osobu na čelu SPC-a da kaže da kad su dopustili da se njihove crkve koriste 11. jula u slavljenju Mladića i drugih ubica – da počinili grijeh protiv vlastite religije! To mora biti polazna tačna i neće biti lako! Ali postoje pojedinci koji će u nekom trenutku to prepoznati! To je proces obrazovanja i ubjeđivanja. Mi imamo činjenice, znamo šta se desilo, znamo da možemo poraziti one koji poriču. Moramo se suprotstaviti ljudima koji postavljaju murale u RS-u i Srbiji. Stvarno želite da vaša djeca iskazuju počast, identifkuju se i da im uzor bude čovjek koji je naredio genocid?! Imamo hiljade stranica transkripta sa suđenja Mladiću! Nemojte misliti da sam naivan i da mislim da će taj proces ići glatko! Milorad Dodik je hipokrata, dvoličan! Počeo je političku karijeru priznanjem genocida – imamo video snimak gdje to govori, a sad poriče genocid jer misli da će mu to donijeti glasove. Treba pitati Dodika: Jesi li lagao tada ili lažeš sad?
Dodik nije glup čovjek, i on će u jednom trenutku priznati da postoji karta za ulazak u legitimitet međunarodne zajednice – a dio toga je da zemlja preuzme odgovornost. Ne kažem da su Dodik i Željka Cvijanović lično odgvorni za genocid. To je odgovornost Karadžića, Mladića i pojedinaca koj su pucali. Ali, Dodik i Cvijanović imaju odgovornost da priznaju historijsku istinu i da preuzmu odgovornost za to kao dio svog historijskog naslijeđa, kao što je Jasenovac dio hrvatske historije. Rehabilitacija ustaša je politička perverzija koja ne smije da se desi!