Ustavni sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da su odredbe Zakona o zabrani diskriminacije koje se odnose na tužbe za naknadu štete i rokove za njihovo podnošenje u skladu s Ustavom BiH. Odluka je objavljena u novom broju „Službenog glasnika BiH“.
Zahtjev za ocjenu ustavnosti uputio je Vrhovni sud Federacije BiH, a pitanje je proizašlo iz spora o pravu sudija na naknadu za dežurstvo i pripravnost.
Kako je nastao spor?
Ustavni sud BiH je 2021. godine, u predmetu U-7/21, utvrdio da Zakon o plaćama i drugim naknadama sudija i tužilaca FBiH diskriminira nosioce pravosudnih funkcija jer ne propisuje naknadu za dežurstvo i pripravnost. Zakon je izmijenjen tek u augustu 2022. godine.
Sudije jednog općinskog suda potom su zatražile naknadu i za period prije donošenja odluke, počevši od novembra 2019. godine.
Općinski sud u Visokom prihvatio je njihove zahtjeve, a presudu je potvrdio Kantonalni sud u Zenici. Međutim, Vrhovni sud FBiH je u septembru 2024. ukinuo taj dio presude, uz obrazloženje da odluke Ustavnog suda proizvode pravno djelovanje od dana objavljivanja, a ne retroaktivno.
Kantonalni sud u Zenici nakon toga je odbio tužbene zahtjeve koji su se odnosili na taj period.
U julu 2025. godine Građansko odjeljenje Vrhovnog suda FBiH zauzelo je drugačiji pravni stav, prema kojem se diskriminacija i naknada štete mogu tražiti i za period prije donošenja odluke Ustavnog suda.
Zbog različitih pravnih tumačenja, sutkinja Vrhovnog suda FBiH Silvana Brković-Mujagić u januaru 2026. godine zatražila je od Ustavnog suda BiH da razjasni jesu li osporene zakonske odredbe dovoljno jasne u pogledu vremenskog djelovanja odluka.
Šta je odlučio Ustavni sud BiH?
Ustavni sud zaključio je da su osporene odredbe jasne, precizne i predvidive te da ne sprečavaju sudove da postupaju u skladu s njegovim odlukama.
U obrazloženju je istaknuto da redovni sudovi ne mogu samostalno, od slučaja do slučaja, ocjenjivati je li neki propis u skladu s Ustavom. Ako imaju sumnju u ustavnost propisa, pitanje trebaju uputiti Ustavnom sudu.
Također, samo Ustavni sud odlučuje o tome od kada djeluje njegova odluka. U pravilu, odluke proizvode pravno djelovanje od dana objavljivanja, odnosno ex nunc. Retroaktivno djelovanje, odnosno ex tunc, moguće je izuzetno, kada ga Sud izričito odredi i obrazloži.
Ustavni sud naglasio je i da su svi sudovi obavezni poštovati njegovu praksu. Kao primjer navedena je presuda u predmetu Pinkas i drugi protiv BiH, u kojoj je Evropski sud za ljudska prava 2022. godine utvrdio da nije bilo povrede prava jer odluke kojima se zakoni proglašavaju neustavnim nisu imale retroaktivno djelovanje.
Šta odluka znači za sudije?
Odlukom nije riješen konkretan spor o naknadi za pripravnost, niti je utvrđeno hoće li sudije dobiti naknade za raniji period.
Ipak, stav Ustavnog suda da redovni sudovi ne mogu samostalno određivati vremensko djelovanje njegovih odluka dovodi u pitanje pravni stav koji je Građansko odjeljenje Vrhovnog suda FBiH zauzelo u julu 2025. godine.
Podnositeljica zahtjeva upozorila je da postoji značajan broj sličnih predmeta te da sudovi u njima postupaju različito.
Odluka Ustavnog suda tako razjašnjava ustavnopravna pravila o djelovanju njegovih odluka, ali sama po sebi ne znači da su pojedinačni zahtjevi sudija za isplatu naknada za raniji period riješeni.