Apelacija je podnešena jer je metod odabira predstavnika u Dom naroda nakon presude Ustavnog suda u slučaju Ljubić ostao potpuno isti kao i do tada.
Motiv gospođe Krišto za podnošenje nove apelacije o kojoj je Ustavni sud raspravljao upravo je ležao u tome što je prethodna apelacija u slučaju Ljubić samo djelomično usvojena, pri čemu Ustavni sud nije presudio da se izbor delegata u Dom naroda Parlamenta Federacije iz svih konstitutivnih zabranjuje.
Zbog toga se pred Ustavnim sudom u martu ove godine, ponovo našla skoro identična apelacija kao oblik političkog pritiska kojom se tražilo ono što je jedino u lažnim interpetacijama Bože Ljubića Ustavni sud već presudio, dok u stvarnosti i Ljubić i Krišto, znaju da nije. Otuda je došla apelacija na apelaciju i novi zahtjev za onim što politički i još bitnije od toga, pravno nije moguće.
Prolongiranje odluke Ustavnog suda po zahtjevu Borjane Krišto pokazalo je da je Ustavni sud Bosne i Hercegovine unatoč ogromnim pristiscima još uvijek koliko toliko u stanju, da se ophrve tendencijama podrivanja ustavnog poretka Bosne i Hercegovine.
OHR je u svome mišljenju, ponovljenom obzirom na činjenicu da je isto dao i po apelaciji Bože Ljubića – mišljenju koje Ustavni sud nije uvažio, kao ni releventno mišljenje Venecijanske komisije –istakao da osporavana odbredba nije u suprotnosti sa interesom nekog od konstitutivnih naroda, čak nasuprot tome
– Ova odredba omogućava konstitutivnim narodima koji su manjina u određenom kantonu da imaju “vitalni nacionalni interes” zaštićen u tom kantonu, čak i ako je samo jedan od njihovih zastupnika izabran u skupštini. Odluka da takav delegat nema pravo da zastupa konstitutivni narod kojem pripada u Domu naroda Federacije utjecala bi na njegovu sposobnost da zaštiti nacionalni interes onih konstitutivnih naroda na kantonalnom nivou“, kazali su iz OHR.