“Posijana iluzija da je RS entitet samo jednog naroda, dovela je do potpune diskriminacije Bošnjaka, Hrvata i ostalih, praćene već ustaljenom praksom nepoštivanja i neprovodjenja važećih ustavnih i zakonskih normi, stoji u saopštenju predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Denisa Zvizdića kojeg prenosimo u nastavku:
Najeklatantniji primjer su posljednji objavljeni podaci Ministarstva unutrašnjih poslova bosanskohercegovačkog entiteta Republike Srpske, prema kojima je u prošloj godini smanjen broj zaposlenih Bošnjaka i Hrvata u MUP-u RS, dok je istovremeno broj Srba povećan. Prema tim podacima, na kraju 2018. godine broj ukupno zaposlenih u MUP-u RS iznosio je 7.014, od čega Srba 6.541 ili 93,2 posto, što je za 1,7 posto više u odnosu na 2017. godinu, dok je istovremeno smanjen broj zaposlenih Bošnjaka sa 355 na 350, a broj Hrvata sa 70 na 68 zaposlenih.
Imajući u vidu navedene, vrlo zabrinjavajuce podatke, neophodno je ukazati na sljedeće činjenice iz kojih proizilazi očigledna protivustavna diskriminacija Bošnjaka i Hrvata u pogledu zapošljavanja u policijskim strukturama bh. entiteta RS:
– Ustav Bosne i Hercegovine je u članu II stav (4) propisao da je „uživanje prava i sloboda, predviđenim u ovom članu ili u međunarodnim sporazumima navedenim u Aneksu I ovog Ustava, osigurano svim licima u Bosni i Hercegovini bez diskriminacije po bilo kojem osnovu kao što je spol, rasa, boja, jezik, vjera, političko i drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno porijeklo, povezanost s nacionalnom manjinom, imovinom, rođenjem ili drugim statusom.“,
– Da prema članu 1. stav (4) Ustava Republike Srpske „Srbi, Bošnjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi, Ostali i građani, ravnopravno i bez diskriminacije učestvuju u vršenju vlasti u Republici Srpskoj“,
– Da je Ustav Republike Srpske u članu 97. st. (5) i (6) propisao da će „konstitutivni narodi i grupa Ostalih biti proporcionalno zastupljeni u javnim institucijama u Republici Srpskoj. Kao ustavni princip, takva proporcionalna zastupljenost će se bazirati na popisu iz 1991. godine, dok se Aneks 7 u potpunosti ne sprovede“, te da
– Da član 4. stav (1) Zakona o policiji i unutrašnjim poslovima Republike Srpske jasno propisuje da „struktura policijskih službenika u Ministarstvu treba da odražava nacionalnu strukturu stanovništva prema posljednjem popisu“.
– Da član 4. stav (1) Zakona o državnim službenicima Republike Srpske glasi da „struktura državnih službenika treba okvirno da odražava nacionalnu strukturu stanovništva prema posljednjem popisu stanovništva“.
O kakvom beskrupuloznom, neustavnom, protuzakonitom i diskriminatornom postupanju vlasti entiteta RS se radi, najbolje pokazuje plansko nepoštivanje člana 97. Ustava Republike Srpske, prema kojem „proporcionalna zastupljenost u javnim institucijama Republike Srpske treba odgovarati popisu iz 1991. godine, dok se ne sprovede Aneks 7“.
Te 1991. godine dakle, prije masovnog protjerivanja, zločina i genocida nad Bošnjacima, broj Bošnjaka na teritoriji koju danas čini bosanskohercegovački entitet Republika Srpska procentualno je bio veći od 28 posto, što znači da trenutno u MUP-u RS nedostaje oko 23 posto Bošnjaka. Ista situacija nedovoljne zastupljenosti je i sa Hrvatima, kojih je u MUP-u RS trenutno zaposleno manje od 1 posto, a prema popisu iz 1991. godine bilo ih je 9,2 posto na teritoriji današnjeg entiteta RS.
S druge strane, preko 93 posto Srba je trenutno zaposleno u MUP-u RS, što je preko 12 posto više nego što je bilo Srba u RS prema posljednjem popisu stanovništva i preko 30 posto više nego prema popisu stanovništva iz 1991. godine, koji je potrebno primarno primjenjivati, jer Aneks 7. još uvijek nije kompletiran.
Ovo su zabrinjavajući podaci koji ukazuju na apsolutnu diskriminaciju Bošnjaka i Hrvata u Republici Srpskoj, a o kojima dužnosnici RS, kao i nadležne domaće i medjunarodne institucije, a posebno OHR, ”gromoglasno šute”.
Uz sve navedeno, formira se i jednonacionalni sastav rezervne policije MUP-a RS, koji, po mišljenju stručnjaka predstavlja embrion antiustavnih paravojnih snaga. Zato je vrijeme za buđenje i dosljedno insistiranje na vladavini zakona i međunarodnim pravnim standardima.
Posebno skrećem pažnju na ugroženost Bošnjaka kao konstitutivnog naroda kojima se kontinuirano, i pred očima čitave domaće i medjunarodne javnosti, osporava i čitav niz drugih ljudskih prava i sloboda, među kojima je i ustavno pravo na jezik, što je nedopustiva civilizacijska sramota i zahtijeva hitnu reakciju nadležnih domaćih i medjunarodnih institucija. institucija.
Na kraju, o ozbiljnosti sistemske diskriminacije Bošnjaka u entitetu RS najbolje govori podatak iz “Specijalnog izvještaja Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH o nacionalnoj i spolnoj strukturi zaposlenih u policijsko-sigurnosnim agencijama u BiH”, gdje se navodi da je na kraju 2017. godine bilo samo 18 Bošnjaka uposleno u rukovodećim strukturama MUP-a RS, što predstavlja manje od 3% od ukupnog broja rukovodećih osoba u MUP-u RS. Zbog toga je važno ukazati, ne samo na mizeran broj zaposlenih Bošnjaka u MUP-u RS, već i na status, jer su uglavnom postavljeni na najniže položaje, bez mogućnosti napredovanja u službi, što je dodatna potvrda sistemske diskriminacije od strane vlasti entiteta Republika Srpska.
Prema tome, potreban je hitan i jasan stav predstavnika medjunarodne zajednice, kao i da dužnosnici RS prestanu gledati na situaciju u BiH kroz bifokalne naočare, te da poštujemo vladavinu zakona i na načelu solidarnosti i borbe za pravdu i dostojanstvo svakog čovjeka bez obzira na naciju i vjeru, izgradjujemo našu državu BiH kao društvo mira, stabilnosti, pravde i jednakosti.”