Čak 43 grada i općine u Federaciji BiH, odnosno 67 posto njih, nema sistem javnog grijanja. Pokazala je to anketa koju su proveli u Federalnom zavodu za programiranje razvoja (FZZPR). Od ukupno anketiranih 64, pozitivan odgovor je stigao iz 21 jedinice lokalne samouprave (JLS), što čini 33 posto.
Tako su u FZZPR-u zaključili da nedovoljan broj JLS prepoznaje prednosti javnog grijanja.
– Sistem javnog grijanja smanjuje energetski otpad i ima manji utjecaj na okoliš od tradicionalnih metoda. Jedan veliki pogon zamjenjuje veliki broj kotlova, koji su ekonomski manje učinkoviti i imaju veliki utjecaj na okoliš. Na taj se način postižu dobre uštede energije. U postrojenjima se mogu koristiti različite vrste goriva, ovisno o dostupnosti na tržištu. Ako je sistem dobro osmišljen i implementiran, napravljena je dobra energetska, ekološka, financijska i ekonomska ravnoteža – naveli su u FZZPR-u.
Zanimljivo je da je Mostar jedan od rijetkih većih gradova koji nema javno, odnosno centralno grijanje. Toplane koje su postojale i koje su pokrivale dio grada, s ratom su otišle u historiju, a Mostar je, praktično, postao ovisan o grijanju na struju. Prema dostupnim informacijama, 60 posto Mostaraca se grije na struju, a ostatak na drva i druge čvrste energente. U situaciji kada će cijene struje biti više, to svakako zabrinjava građane.
Bivši rektor Univerziteta „Džemal Bijedić“, prof. Elvir Zlomušica, kaže da je kod nas grijanje i dalje na primitivnom nivou i da se, zapravo, u cijeloj zemlji malo razmišlja o isplativim i održivim rješenjima.
Kao stručnjak za energetiku, učestvovao je u izradi nekoliko mogućih rješenja za Mostar, a veliku šansu vidi, kako kaže, u priključku na plin kao energent za zagrijavanje.
– U tom pravcu se mora razmišljati i, zapravo, s tim se prilično kasni, ali i u korištenju toplotnih pumpi, što je u Evropi veliki iskorak. Jer, sve javne toplane moraju biti isplative, a one su u BiH – većina njih – zapravo gubitaši. S druge strane, iako smo veliki proizvođači i izvoznici peleta, to je varijabilno. Stoga, mislim da su toplotne pumpe pravac u kojem treba ići, a vidimo i da Evropska unija daje poticajna sredstva za to – govori Zlomušica za „Avaz“.
Da nedostatak strategije i rješenja plaćaju građani, potvrđuje i činjenica da od anketiranih 64 općine i grada, samo njih 18 – ili 28 posto – ima programe podrške energetske efikasnosti domaćinstava.
U FZZPR-u su konstatovali da je, čak i u poređenju s prethodnom anketom, smanjen broj jedinica lokalne samouprave koje su podržavale programe energetske efikasnosti.