Nekadašnji politički lider tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne, koji je pred Haškim tribunalom osuđen na 25 godina zatvora zbog ratnih zločina počinjenih u BiH, ponovo je zatražio prijevremeno puštanje na slobodu. U novom podnesku Međunarodnom mehanizmu za krivične sudove prihvatio je pravosnažnu presudu, ličnu odgovornost za zločine za koje je osuđen i izrazio kajanje zbog svoje uloge.
Jadranko Prlić ponovo je zatražio prijevremeno puštanje na slobodu, navodeći da je još u aprilu 2024. godine dosegao prag od dvije trećine izdržane kazne.
U podnesku Međunarodnom mehanizmu za krivične sudove navodi se da Prlić prihvata razmjer i ozbiljnost zločina za koje je pravosnažno osuđen.
„Na izričit zahtjev gospodina Prlića, ovdje se navodi da on prihvata pravosnažnu presudu u svom predmetu. Prihvata da su tokom oružanog sukoba između Hrvata i Muslimana u BiH 1992–1994. godine počinjeni teški zločini, kako je utvrđeno presudama. Prihvata svoju ličnu odgovornost za zločine za koje je osuđen“, naveo je njegov branilac Steven W. Becker.
Prlić je, kako se navodi u podnesku, izrazio duboko žaljenje zbog svoje lične uloge u počinjenju tih zločina, bilo svojim postupcima ili propustima, te uputio saučešće žrtvama bošnjačke nacionalnosti i njihovim porodicama zbog izgubljenih života, kao i zbog fizičke i psihičke patnje koju su pretrpjeli.
„Doživio sam duboku promjenu u umu i srcu“
Dio podneska čini i Prlićeva lična izjava o procesu suočavanja sa zločinima za koje je osuđen i vlastitom ulogom u njima.
Naveo je da proces samoispitivanja nije prestao nakon njegovog prethodnog zahtjeva za prijevremeno puštanje na slobodu, već da se nastavio jednakim intenzitetom.
Prema njegovim riječima, u tome mu je pomogao i savjet predsjednice Mehanizma, sutkinje Graciele Gatti Santana, da nastavi sarađivati sa zatvorskim vlastima u kontinuiranom procesu samoispitivanja i rehabilitacije.
Prlić je naveo da je u zatvorskoj biblioteci pronašao literaturu i priručnike kroz koje je, kako je opisao, „sam bolno osvijestio da moje odluke nisu bile samo politički ili vojni akti, već da su izravno uništile konkretne ljudske sudbine, porodice i generacije, te da trauma žrtava ne prestaje završetkom rata, već traje i danas“.
„U tom procesu samoispitivanja, razmišljanja o svakom počinjenom zločinu i preispitivanju svoje uloge i odgovornosti u tim zločinima, ja sam u tišini svoje ćelije i sam sa svojim mislima, doživio duboku promjenu u umu i srcu“, napisao je Prlić.
Dodao je da ta promjena nije došla preko noći te da je prošao dug put od negiranja i potiskivanja odgovornosti do njenog potpunog prihvatanja i osude.
Istakao je da proces kritičkog i iskrenog preispitivanja traje godinama i da će, kako je naveo, trajati do posljednjeg dana njegovog života.
„Zločine ne čine narodi, nego pojedinci“
Prlić je u izjavi naveo i da razmišlja o tome kako u svojim sadašnjim životnim okolnostima može potvrditi i izraziti promjenu kroz činjenje dobra za BiH, kao i doprinos miru, pomirenju i obnovi povjerenja među narodima i građanima.
Za BiH je naveo da je njegova domovina kojoj želi sve najbolje, uključujući punopravno članstvo u Evropskoj uniji.
Istakao je da se povjerenje među narodima i građanima može obnoviti i razvijati samo na temeljima istine i pravde.
„Zločine ne čine narodi, nego pojedinci. Zločini se moraju iskreno priznati, a ne negirati. Presude ICTZ i MICT moraju se poštovati. Osuđeni ratni zločinci ne smiju se proglašavati herojima, jer to izravno i duboko vrijeđa žrtve. To se jednako odnosi na sve“, naveo je Prlić.
Dodao je da se samo na taj način može iskazati pijetet i saučešće prema žrtvama i njihovoj patnji te poštovati njihovo ljudsko dostojanstvo.
Prlić je naglasio da prihvata sva činjenična i pravna utvrđenja iz svojih presuda, uključujući utvrđenja o etničkom čišćenju i brojnim zločinima koje su pripadnici Hrvatskog vijeća obrane počinili nad bošnjačkim stanovništvom.
Prihvatio je i ličnu odgovornost za zločine za koje je osuđen.
„Osjećam neizmjerno kajanje i žaljenje zbog svoje odgovornosti za počinjene zločine i moje uloge u njima, te svim žrtvama i njihovoj rodbini izražavam najiskreniju sućut zbog izgubljenih života i pretrpljenih mentalnih i fizičkih patnji“, napisao je.
Šta će raditi ako bude pušten?
Ukoliko mu bude odobreno prijevremeno puštanje na slobodu, Prlić je naveo da će živjeti i postupati u skladu sa svojom izjavom.
„Ostat ću trajno dosljedan stavu da se zločini ne smiju negirati, ni zločinci glorificirati, te ću svojim djelovanjem, u okviru svojih mogućnosti, aktivno, na miroljubiv i dostojanstven način, pridonositi izgradnji trajnog mira i obnovi i očuvanju međusobnog povjerenja između naroda i građana i BiH“, naveo je Prlić.
U podnesku se navodi da bi, ukoliko bude prijevremeno pušten, živio sa suprugom u Zagrebu, gdje se nalaze njegove kćeri i njihove porodice. Izdržavao bi se od penzije.
Prlić je i ranije u više navrata tražio prijevremeno puštanje na slobodu, ali je njegove zahtjeve Mehanizam odbijao.
Prlić osuđen na 25 godina zatvora
Haški tribunal osudio je u novembru 2017. godine Jadranka Prlića i još petoricu visokih zvaničnika tzv. Hrvatske Republike Herceg-Bosne.
Prliću je izrečena kazna od 25 godina zatvora.
Nekadašnji ministar odbrane tzv. HRHB-a Bruno Stojić, načelnik Glavnog štaba HVO-a Slobodan Praljak i zamjenik komandanta HVO-a Milivoj Petković osuđeni su na po dvadeset godina zatvora.
Bivši komandant Vojne policije HVO-a Valentin Ćorić osuđen je na šesnaest godina, dok je predsjednik komisije HRHB-a za razmjenu zarobljenika Berislav Pušić dobio kaznu od deset godina zatvora.
Tokom izricanja presude u novembru 2017. godine Slobodan Praljak popio je otrov u sudnici i preminuo istog dana.