Kaže da pamti mnogo, da je godinama špartao autoputevima i vidio mnogo saobraćajnih nesreća, ali da ovakav horor nikad nije doživio.
– Kao da je udario Sveti Ilija i to ne jednom, nego dva tri puta. Onda je nestalo struje. Izletio sam iz kuće u mrak, vikao, ima li ko živ, javite se, ali se nije čulo ništa, ni jauk, ni glas – priča ovaj mještanin.
Kada je kasnije, kaže, dovukao produžni kabl sa sijalicom, vidio je samo gomilu krša i gvožđa.
– Bilo je strašno, nisam smio ništa ni taknuti, komšije su u međuvreremenu pozvale Hitnu pomoć i policiju. Nadao sam se potajno da će nekog ipak živog izvući iz olupine, mada mi je razum govorio da je to nemoguće – kaže Cerovac, svaku rečenicu prekidajući uzdasima i riječima “e, djeco, djeco, tugo neprebolna”.
Mnogi mještani donijeli su cvijeće na mjesto nesreće, a većina kafića u Laktašima je ugasila muziku.