Hrvatski vrhovni sud odbio je žalbu Splićanina koji je osuđen na četrdeset godina zatvora zbog 267 krivičnih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, čime mu je presuda postala pravosnažna.
Djevojčica je imala samo pet godina kada je počelo monstruozno zlostavljanje. Kako piše Dalmatinski portal, Vrhovni sud Republike Hrvatske odbacio je žalbu osuđenog i potvrdio kaznu od četrdeset godina zatvora zbog 267 zločina spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta. Za svako djelo osuđen je na pet godina, a dodatne tri godine dobio je zbog teškog kršenja djetetovih prava. Time je slučaj konačno završen.
Radi se o jednoj od najtežih presuda u splitskoj pravosudnoj historiji, a detalji slučaja potresli su javnost. Zločin je trajao pet godina, počevši od djetetove pete godine života. Osuđeni je djevojčicu silovao u prosjeku jednom sedmično, a u posljednjem mjesecu svaka dva dana. Sve, osim prvog napada u kampu kod Šibenika, događalo se u porodičnom stanu, u sobi i kupatilu. Majka djeteta, koja je ujedno i supruga zlostavljača, teško je oboljela, a njeno zdravstveno stanje se naglo pogoršavalo.
Djetetu je zabranjivao druženje s vršnjacima, pratio ju je do škole i čekao je ispred učionice kako ne bi komunicirala s drugom djecom. Zabranio joj je i posjete baki i djedu, iako su živjeli u istoj zgradi. Danima ju nije puštao iz stana, a kada bi mu se ponašanje činilo “neprimjerenim”, tukao bi je po glavi i stomaku. Prisiljavao ju je da satima ostaje gola u kadi dok je on posmatrao.
“Kazna nije pretjerana”
Prvostepenu presudu donijela je u junu 2024. sutkinja Višnja Strinić, poznata po sudskom postupku protiv Filipa Zavadlava. Visoki kazneni sud potvrdio je presudu početkom 2025., ali je osuđeni, koristeći pravo na žalbu, pokušao izbjeći kaznu.
U žalbi je tvrdio da je kazna “pretjerano oštra” u odnosu na slične slučajeve. Međutim, Vrhovni sud je odlučno odbacio njegove argumente:
“Kazna nije suviše stroga, posebno ako se uzme u obzir da bi zbir kazni za sva 267 zločina spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, zajedno s kršenjem djetetovih prava, iznosio 1388 godina. Osim toga, osuđeni nije naveo niti jedan sličan slučaj u kojem je izrečena blaža kazna.”
Sud je istaknuo da je pri donošenju presude pažljivo razmotrio sve okolnosti, uključujući i psihološki profil osuđenog:
“U osobnosti optuženika uočljive su narcisoidne crte; nastoji se prikazati kao besprijekoran, iako je počinio 267 teških zločina nad vlastitim djetetom. Toliki broj zločina zahtijeva odgovarajuću kaznu koja odražava ogromnu opasnost koju je predstavljao za svoju žrtvu, djevojčicu koja je bila potpuno bespomoćna pred njim.”
Osuđeni je pokušao svoje zločine opravdati kao “odgojne mjere”, a prisilno kupanje tumačio kao posljedicu opsesivno-kompulsivnog poremećaja. Sud je, međutim, odbacio te izlike:
“Dokazi nedvojbeno pokazuju da nije riječ o roditeljskoj brizi, već o sistemskom seksualnom, fizičkom, psihičkom i emocionalnom zlostavljanju. Psihijatrijska vještačenja su potpuno opovrgnula tvrdnje o mentalnom poremećaju.”
Presuda je sada pravomoćna, a osuđeni će provesti narednih četrdeset godina u zatvoru.