Bivši predsjednik Srbije i Savezne Republike Jugoslavije, Slobodan Milošević, uhapšen je na današnji dan 2001. godine.
Nakon njegovog svrgavanja u oktobru 2000., nova vlast u Srbiji, predvođena premijerom Zoranom Đinđićem, stavila je Miloševića pod stalni policijski nadzor početkom januara 2001. godine i pokrenula istragu zbog zloupotrebe položaja. Tek nakon masovnih protesta, Milošević je priznao poraz na izborima.
Pritisak na njega, njegovu porodicu i bliske saradnike dostigao je vrhunac krajem marta 2001., kada je, izolovan u bivšoj Titovoj vili, bio primoran na pregovore, a potom i na predaju.
Serija o hapšenju Miloševića
Ova trodnevna drama ekranizovana je u televizijskoj seriji Porodica, koja prikazuje posljednja 48 sata zajedničkog života Miloševićeve porodice prije njegovog hapšenja. Uz prisustvo saradnika i prijatelja, pod opsadom policije i okruženi desetinama domaćih i stranih medijskih ekipa, boravili su u vili Mir, gdje su ih podržavali brojni Miloševićevi pristalice.
Nije dočekao presudu
Milošević je uhapšen u noći između 31. marta i 1. aprila 2001. godine. Pred srpskim pravosuđem bio je optužen da je tokom decenije na vlasti (1990–2000) zloupotrebama pogodovao sebi i vladajućoj Socijalističkoj partiji Srbije, čiji je bio predsjednik.
Akcija hapšenja započela je 30. marta i trajala dva dana, uz sedmosatne pregovore o predaji. U čitavom procesu bilo je mnogo kontroverzi, posebno u vezi sa ulogom vojske, policije i specijalnih jedinica, kao i tadašnjeg predsjednika Vojislava Koštunice, koji se protivio izručenju Miloševića Haškom tribunalu.
Izručenje Hagu i optužbe
Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (ICTY) insistirao je na izručenju Miloševića, pozivajući se na međunarodne obaveze SR Jugoslavije. Sjedinjene Američke Države dodatno su vršile pritisak, uslovljavajući ekonomsku pomoć Beogradu izručenjem bivšeg predsjednika.
Uz odobrenje premijera Zorana Đinđića, Milošević je krajem juna 2001. godine predat Hagu, gdje je bio optužen za genocid i ratne zločine počinjene u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i na Kosovu tokom 90-ih godina.
Odbio je da prizna legitimitet suda, a suđenje, koje je počelo 12. februara 2002., trajalo je nekoliko godina i izazvalo brojne kontroverze u regionu.
Smrt u pritvoru
Braneći se sam i narušenog zdravlja, Milošević je tražio da mu se odobri privremeno puštanje na slobodu radi liječenja u Rusiji. Međutim, ICTY je taj zahtjev odbio, plašeći se da bi u Moskvi mogao da se pridruži supruzi i sinu, za kojima su srpske vlasti raspisale potjernice, a koji su u Rusiji dobili politički azil.
Nije dočekao kraj suđenja i presudu – preminuo je 11. marta 2006. godine u ćeliji u Scheveningenu. Sahranjen je 15. marta u dvorištu porodične kuće u Požarevcu, ali niko iz najuže porodice – supruga Mirjana, kćerka Marija i sin Marko – nije prisustvovao sahrani.
Njegova supruga Mirjana Marković preminula je 2019. godine u Moskvi, gdje je i sahranjena u porodičnoj grobnici.
Sudbina Zorana Đinđića
Bivši srpski premijer Zoran Đinđić ubijen je u atentatu 12. marta 2003. godine. Prema mišljenju brojnih savremenika i saradnika, stekao je mnoge neprijatelje zbog prozapadne politike, ekonomskih reformi, hapšenja i izručenja Miloševića, kao i pokušaja rasformiranja Jedinice za specijalne operacije (JSO), osnovane tokom Miloševićeve vladavine i povezane s brojnim zločinima.