Dok je sinoć cijela Bugarska slavila historijsku pobjedu na Eurosongu, mnogi u Bosni i Hercegovini prisjetili su se i jedne mnogo važnije veze između dvije države i to one iz najtežih dana naše historije.
Bugarska je sinoć prvi put osvojila Eurosong, a euforija nakon pobjede pjesme “Bangaranga” proširila se širom Evrope. Ipak, uz slavlje i čestitke, u Bosni i Hercegovini ponovo se počelo govoriti o gesti koju mnogi nikada nisu zaboravili.
Naime, Bugarska je bila među prvim državama koje su priznale nezavisnost Bosne i Hercegovine i to čak prije održavanja referenduma 1992. godine.
Nakon što je Skupština Republike Bosne i Hercegovine donijela odluku o suverenosti, Bugarska je sredinom januara 1992. priznala Bosnu i Hercegovinu kao nezavisnu državu, gotovo mjesec i po prije referenduma održanog 29. februara i 1. marta iste godine. Taj potez ostao je upisan kao historijski presedan i snažna poruka podrške narodu koji se borio za slobodu i međunarodno priznanje.
Njen primjer tada je slijedila i Republika Turska, koja je Bosnu i Hercegovinu priznala 6. februara 1992. godine, također prije zvaničnog proglašenja nezavisnosti nakon referenduma. Nakon toga uslijedila su priznanja Španije, Libije i Irana, dok je masovno međunarodno priznanje počelo nakon što je Njemačka priznala Bosnu i Hercegovinu 6. aprila 1992. godine.
Samo nekoliko sedmica kasnije, 22. maja 1992. godine, zastava Republike Bosne i Hercegovine sa ljiljanima podignuta je ispred sjedišta Ujedinjenih nacija u New Yorku.
Zato mnogi slavlje Bugarske ne gledaju samo kroz muziku i Eurosong, nego i kroz historijsku povezanost dvije zemlje. Veze Bosne i Hercegovine i Bugarske decenijama su građene kroz zajedničku slavensku osnovu, kulturu i historijske okolnosti, ali je upravo priznanje nezavisnosti ostalo jedan od najupečatljivijih trenutaka prijateljstva između dvije države.