Bivši ukrajinski diplomata u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o aktuelnoj situaciji u Ukrajini i svijetu.
Predstavnici Sjedinjenih Američkih Država, Ukrajine i Evrope održali su dva službena sastanka tokom sedmice posvećena okončanju rata s Rusijom. Glavni uslov Kijeva za početak bilo kakvih pregovora sa Ruskom Federacijom je potpuno primirje. Međutim, svaki put kada Washington objavi napredak u konsultacijama s Moskvom, ruske trupe odgovaraju masovnim udarima na Ukrajinu.
Dana 23. aprila u Londonu, ministar vanjskih poslova Andrij Sybiga, ministar odbrane Rustem Umerov i šef predsjedničkog ureda Andrij Jermak održali su sastanak s predstavnicima zemalja „koalicije voljnih“. Ukrajinska delegacija se također sastala sa specijalnim predstavnikom američkog predsjednika, Keithom Kelloggom, gdje je održana konstruktivna razmjena mišljenja o putu ka miru. Uostalom, Ukrajina, kao nijedna druga na svijetu, teži okončanju rata.
Ovi sastanci bili su nastavak napora započetih u Džedi i Rijadu i pokazali su otvorenost Kijeva za mirno rješenje. Ukrajina insistira na trenutnom, potpunom i bezuvjetnom prekidu vatre, što bi trebao biti prvi korak ka početku pregovora za postizanje pravednog i trajnog mira, koji je osnova njenog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Američka strana je podijelila svoju viziju. Ukrajina i drugi Evropljani predstavili su svoja dostignuća.
“I nadamo se da će upravo takav zajednički rad dovesti do trajnog mira”, rekao je ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski nakon sastanka. Osim toga, podsjetio je na tekst Krimske deklaracije iz 2018. godine. U ovom dokumentu, tadašnji američki državni sekretar Michael Pompeo u prvoj Trumpovoj administraciji izjavio je da Sjedinjene Države odbijaju priznati Kremljeve pretenzije na suverenitet nad teritorijom zauzetom silom kršeći međunarodno pravo. SAD nikada neće priznati rusku aneksiju Krima.
Nakon završetka konsultacija u Londonu, ruska vojska je noću izvela kombinovani napad na Ukrajinu krstarećim i balističkim raketama različitih tipova, iz zraka, kopnenih i morskih baza, kao i bespilotnim letjelicama sistema Shahed. Ovo je bilo jedno od najvećih granatiranja u tri godine rata.
Češki premijer Petr Fiala izjavio je da, iako je Ukrajina prihvatila američki prijedlog o bezuvjetnom prekidu vatre, Rusija ponovo napada ukrajinske gradove, civile i djecu. “Putinu nikada nije bilo stalo do mira, a jedini put do mira u Evropi je snažna vojna podrška Ukrajini”, naglasio je.
Moldavska predsjednica Maja Sandu je napisala: „Dok svijet očekuje prekid vatre, Rusija još jednom pokazuje da ne traži mir, već samo smrt i uništenje. U posljednjem raketnom napadu na Kijev ubijeni su i ranjeni civili.“ Dodala je da Ukrajini treba više sistema protivvazdušne odbrane i drugu vojnu pomoć.
Letonska ministrica vanjskih poslova Baiba Braže izjavila je da: „Samo mir kroz snagu može funkcionirati. Rusiju treba prisiliti na mir, a sposobnost Ukrajine da se brani treba ojačati. Današnji napad velikih razmjera na ukrajinske civile dokazuje da krvnik u Kremlju želi rat. „Nema naznaka mira.“
Češki ministar vanjskih poslova Jan Lipavsky rekao je: „Kijev, Harkiv i drugi gradovi granatirani su ruskim raketama.“ Samo u Kijevu je poginulo najmanje 12 osoba, a još 70 je povrijeđeno. Rusija ne zaustavlja svoje brutalne akcije, a demokratski svijet mora povećati svoju podršku Ukrajini. Rusija je ta koja ne želi mir. Oni koji ne žele mir, razumiju samo silu.
Finska ministrica vanjskih poslova Elina Valtonen izjavila je: „Rusija nastavlja napadati civile bez pokazivanja ikakve stvarne želje za postizanjem mira. Danas sazivamo Specijalni stalni savjet OEBS-a kao odgovor na kontinuirane napade na stanovništvo Ukrajine. Moramo pozvati Rusiju na odgovornost kako bi postići pravedan i trajan mir.“
Administracija Donalda Trumpa predstavila je Kijevu plan za okončanje rata, koji uključuje odbijanje pridruživanja NATO-u i priznavanje Krima kao ruskog. Obje tačke izazvale su snažno protivljenje u EU. Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski odbio je priznati ruski suverenitet nad bilo kojom teritorijom koju su ruske trupe zauzele od 2014. godine. Američki predsjednik je, zauzvrat, kritikovao stav ukrajinskog lidera i nazvao ga “vrlo štetnim za njegove mirovne napore i podsticanjem. Može postići mir ili se boriti još tri godine prije nego što izgubi cijelu zemlju”, naglasio je američki predsjednik.
“Trumpova izjava da je Ukrajina izgubila Krim prije mnogo godina u potpunosti odgovara shvatanju Moskve”, rekao je portparol Kremlja Peskov. U međuvremenu, Financial Times primjećuje da je stav Washingtona o odobravanju aneksije Krima, kršeći dogovorenu politiku NATO-a, možda najveći ustupak koji je učinio Moskvi posljednjih mjeseci u žurbi da zaključi sporazum. Osim toga, Trumpova administracija isključila je članstvo Ukrajine u NATO-u, što je dugogodišnji zahtjev Rusije.
Publikacija je također skrenula pažnju na činjenicu da su SAD velikodušno obasipale Moskvu ohrabrenjima, dok je Kijev bio izložen pritisku i prijetnjama – malo mu je ponuđeno u zamjenu za odustajanje od svoje teritorije.
U međuvremenu, „Evropa neće odobriti nikakve korake SAD-a da prizna Krim kao ruski ili da izvrši pritisak na Kijev da to učini. ‘Krim je Ukrajina'“, rekla je šefica EU za vanjsku politiku Kaia Kallas. Za Evropljane je priznavanje aneksije Krima neprihvatljivo, jer bi to bio prvi slučaj nasilnog oduzimanja teritorije u Evropi od Drugog svjetskog rata i ugrozilo bi međunarodni poredak zasnovan na pravilima koji decenijama osigurava mir na kontinentu.
Financial Times smatra da bi čak i u slučaju jednostrane akcije SAD-a to bilo viđeno kao podsticanje ruske agresije i moglo bi gurnuti Moskvu da dalje zadira u Gruziju, Moldaviju, kao i da prijeti drugim bivšim sovjetskim zemljama, posebno baltičkim državama, koje su članice NATO-a i EU. Trumpova administracija je već upozorena da nijedna od evropskih prijestolnica neće pristati da prizna Krim kao dio Rusije. Brisel smatra da najveće evropske države NATO-a trebaju „odvratiti“ Washington od jednostranih akcija. Možda je zato Trump, kao odgovor na bombardovanje Ukrajine, rekao: „Nisam zadovoljan ruskim napadima na Kijev. Ovo je nepotrebno, vrlo neblagovremeno. Vladimire, prestani.“
Mir koji Rusija pokušava diktirati preko Washingtona ne zaustavlja rat, već ga samo odgađa do sljedećeg. Ustupci Kremlju neće donijeti mir, ali će definitivno uništiti povjerenje u Sjedinjene Države. Amerika ne može sebi priuštiti da uči svijet da demokratija izdaje njene principe. Podrška Ukrajini nije dobrotvorni rad, već investicija u red, gdje pravila teže od raketa. Nametnuti mir koji nudi Trumpova administracija nije kraj rata, već početak duge okupacije ukrajinske teritorije i nove nestabilnosti za evropski kontinent. Ovalni kabinet mora shvatiti da kompromis s diktaturom nikada ne garantuje mir. Historija nas podsjeća da pokušaji smirivanja agresora vode do još većih tragedija. Primjeri Münchena 1938. ili “resetiranja” američko-ruskih odnosa 2009. dokazuju da ustupci diktaturi samo povećavaju njene apetite.
Ako neko pritišće Ukrajinu da preda privremeno okupirane teritorije Rusiji, onda on zapravo pokreće novi rat u bliskoj budućnosti ne samo u Evropi, već i u Aziji, Bliskom istoku i Africi. Washington ne može sebi priuštiti da izgubi povjerenje svojih saveznika. Pozicija SAD-a u svijetu počiva na povjerenju partnera. Ako Amerika pristane na “veliki dogovor” s Rusijom iza leđa Ukrajine, to će uništiti reputaciju SAD-a kao pouzdanog saveznika. Zemlje u Aziji, Bliskom istoku i Africi će dovesti u pitanje sve američke garancije.
Ako Rusija ne bude zaustavljena u Ukrajini, sljedeći front bi mogao biti Istočna Evropa, gdje SAD već imaju vojne obaveze prema saveznicima NATO-a. To znači direktno učešće američkih vojnika u ratu i deset puta veće troškove. Stoga, samo Ukrajina ima pravo da sama odlučuje o svojoj sudbini. Ukrajinski narod plaća najvišu cijenu u ovom ratu.
Odluka o miru nije geopolitički dogovor u kancelarijama Washingtona ili Moskve, već pravo slobodne nacije da sama bira svoju budućnost. Forsiranje kompromisa je negiranje osnovnih principa demokratije za koje su se Sjedinjene Države oduvijek zalagale. Podrška Ukrajini sada je šansa da se konačno prekine agresivni kurs Rusije bez direktne konfrontacije. Istovremeno, EU ne provocira sukob, već stabilizuje kontinent suočen s prijetnjom koja se ne može zaustaviti ustupcima.
Podržavanje Ukrajine znači obuzdavanje ruskog ekspanzionizma, izbjegavanje pokušaja skretanja pažnje s onoga ko je započeo ovaj rat i ko svakodnevno granatira civilnu infrastrukturu. Ukrajina nije tampon zona od agresora, već istureno uporište demokratskog svijeta. Postizanje mira danas ne garantuje sigurnost za Ukrajinu i Evropu sutra. Samo politika obuzdavanja to garantuje. Stoga, otpor ruskoj agresiji u Ukrajini ne izaziva početak Trećeg svjetskog rata, već ga odvraća. Podržavanje Ukrajine ne odnosi se ni na čiju korist, već na dugoročnu stabilnost Evrope. To je strateška odluka kolektivnog Brisela, a ne komercijalna investicija