Navršavaju se 34 godine od otmice i ubistva bošnjačkih civila iz Sjeverina, u općini Priboj u Srbiji. Zločin iz oktobra 1992. godine ostao je jedno od najtežih stradanja Bošnjaka u Sandžaku i na prostoru tadašnje Savezne Republike Jugoslavije.
Pripadnici paravojne formacije „Osvetnici“, pod komandom ratnog zločinca Milana Lukića, 22. oktobra 1992. godine presreli su redovni autobus preduzeća „Raketa“ iz Užica, koji je saobraćao na relaciji Priboj – Rudo – Priboj. U autobusu su se nalazili radnici pribojskih preduzeća koji su krenuli na posao.
Zločin je počeo kada je Milan Lukić, zajedno s dvojicom nepoznatih osoba, zaustavio autobus u selu Mioče, na području općine Rudo u Bosni i Hercegovini. Nakon ulaska u vozilo i provjere identiteta putnika, iz autobusa je prisilno izvedeno šesnaest bošnjačkih civila – petnaest muškaraca i jedna žena.
Mučeni u hotelu „Vilina Vlas“, a potom ubijeni
Oteti civili prevezeni su kamionom, kojim je upravljao Oliver Krsmanović, do hotela „Vilina Vlas“ u Višegradu. Ispred hotela su pretreseni, a njihovi lični dokumenti oduzeti. Potom su uvedeni u hotelski hol, gdje su mučeni i fizički zlostavljani.
Nakon torture odvezeni su na obalu rijeke Drine, gdje su ubijeni.
Otmici putnika iz autobusa prethodilo je odvođenje Sabahudina Ćatovića, koji je tokom noći otet ispred porodične kuće. Od tada mu se gubi svaki trag. Sve žrtve ovog zločina bile su državljani tadašnje Savezne Republike Jugoslavije.
U zločinu su ubijeni Mujo Alihodžić, Mustafa Bajramović, Ramiz Begović, Ramahudin Ćatović, Sabahudin Ćatović, Esad Džihić, Idriz Gibović, Zafer Hadžić, Medo Hodžić, Medredin Hodžić, Alija Mandal, Sead Pecikoza, Hajrudin Sajtarević, Derviš Softić, Mithad Softić i Mehmed Šebo. Među žrtvama je bila i Mevlida Koldžić, jedina žena među otetim putnicima.
Za zločin izrečeno ukupno 75 godina zatvora
Zločin nad Bošnjacima iz Sjeverina procesuiran je pred pravosuđem Srbije. Okružni sud u Beogradu donio je 2005. godine četiri pravosnažne presude, kojima je za ovaj zločin izrečeno ukupno 75 godina zatvora.
Prema presudama, osuđeni su, zajedno s još pet neidentifikovanih osoba, civile mučili, a potom ih ubili. Milan Lukić, Oliver Krsmanović i Dragutin Dragićević osuđeni su na po 20 godina zatvora, dok je Đorđe Šević dobio kaznu od petnaest godina.
Posmrtni ostaci većine žrtava nisu pronađeni
Iako su prošle više od tri decenije, porodice ubijenih i dalje čekaju na pronalazak posmrtnih ostataka svojih najmilijih. Većina žrtava još nije pronađena, a potraga za njihovim tijelima nije dala rezultate.
Do danas su locirani i identifikovani posmrtni ostaci samo jedne žrtve – Medredina Hodžića. Dijelovi njegovog tijela pronađeni su 2010. godine u jezeru Perućac.
Za porodice žrtava neizvjesnost traje i nakon 34 godine, dok sudbina ostalih nestalih i dalje nije razriješena.