Nakon gašenja programa Al Jazeere Balkans, prvi direktor Programa i Vijesti Goran Milić piše emotivni osvrt na mrežu u čijem je stvaranju učestvovao od samog početka.
Gašenje Al Jazeere Balkans (AJB) mnoge je pogodilo, posebno one koji su bili njeni graditelji i nosioci vizije informativne izvrsnosti na ovim prostorima. Među njima je i Goran Milić, jedan od najpoznatijih regionalnih novinara i prvi direktor Programa i Vijesti AJB-a u periodu od 2011. do 2016. godine.
U svom ličnom osvrtu, Milić evocira sjećanja na pionirske dane ove televizije koja je iz male redakcije pod vođstvom Edhema Foče i Tarika Đođića, te nekolicine inženjera, izrasla u respektabilnu medijsku kuću s jasnim pravilima i profesionalnim standardima.
– U najkraćem roku stvorena je kompanija s jasnim uputama – da nisu mogla biti jasnija. Dvjestotinjak stranica pravila snimanja, montaže, trajanja priloga… Ako si prezenter, onda čitaš ono što je urednik napisao. Ako si urednik, nisi na ekranu. – prisjeća se Milić.
Kodeks ponašanja i profesionalni standardi inspirisani su BBC-jem, ali bez geopolitičkih prefiksa. Umjesto toga, Al Jazeera je isticala slogan: „Dajemo glas onima bez glasa“. U multinacionalnom kolektivu AJ mreže, niko nije bio u većini, pa ni Katarani, odakle dolazi osnivač. Generalni direktor cijele mreže, kako navodi Milić, bio je Katarac samo jednom – i to nakratko.
AJB je, prema njegovim riječima, postavila visoke standarde i u domenu prava zaposlenika, tehnološke opremljenosti i radnog okruženja.
– Nisam upoznao sređeniju i velikodušniju kompaniju pod uvjetom da se zadaci realiziraju. Mladi su uživali jer je svake godine dolazilo nešto novo, što drugi nisu imali u državama gdje se emitujemo.
Uprkos visokom profesionalizmu, atmosfera u redakciji bila je ljudska i topla. Milić to ilustruje jednostavnim, ali upečatljivim primjerom:
– Neću idealizirati međusobno uvažavanje, ali u nijednoj redakciji nisam vidio da se za rođendane i rođenja pojelo toliko torti. Nitko sretniji od nas kad se rodi nova beba, a rodilo ih se…
Ističe i zahtjevnost posla – prezenteri su pripremali 28 do 30 sati vijesti mjesečno, što je iziskivalo ozbiljnu posvećenost. Plaće su bile iznad prosjeka, ali i očekivanja i odgovornost su to pratili.
Danas, iako već dugo nije dio AJB-a, Goran Milić izražava solidarnost sa kolegama koji su ostali bez posla i s projektima koji su ugašeni. Ipak, poručuje mlađim novinarima da ne ostanu zarobljeni u žaljenju za prošlim vremenima:
– Budite ambiciozni i sigurni u svoje znanje. Godine provedene na AJB-u bit će vam odlična referenca. Ne misle svi kao Ben Gvir da je Al Jazeera „teroristička“.
Milić posebnu pažnju skreće na pitanje arhive:
– Želio bih da se osigura čuvanje goleme arhive AJB. U budućnosti će biti dragocjena za rasprave o tome kakvi smo bili, čime smo se bavili, šta smo hvalili a šta kudili.
Za kraj, ističe da će AJB ostati primjer odgovornog poslovanja i profesionalizma:
– Uloga AJB i njenih vodećih ljudi, novac koji im je povjeren, tehnologija koju su priskrbili, ljudi koje su odabrali – sve to ostat će primjer predanog rada, u okruženju koje ni izbliza nije ličilo na švedsko ili švicarsko.