Iran je isporučio balističke projektile Rusiji, izvijestio je prije nekoliko dana Wall Street Journal, što su Sjedinjene Američke Države opisale kao “dramatičnu eskalaciju” u iranskoj potpori ruskoj invaziji protiv Ukrajine.
Bijela kuća je u reakciji saopćila da je uznemirena izvještajima o ovom transferu, no što ta vijest zapravo znači i kakve su implikacije za Ukrajinu – još uvijek nije posve jasno.
Izvještaji o iranskim isporukama balističkih projektila kruže već neko vrijeme i nisu uvijek bila konzistentna. Još u oktobru 2022. godine. “The Washington Post” izvijestio je da Iran priprema prvu isporuku balističkih projektila kratkog dometa Fateh-110 i Zolfaghar, piše Kyiv Independent.
U februaru ove godine Reuters je izvijestio da je Rusija već primila najmanje četiri isporuke projektila iz Irana. A onda je ranije ove sedmice Bloomberg izvijestio da će Iran početi isporučivati oružje tek za nekoliko dana.
Do danas nije poznato da je Rusija ispalila iranske balističke rakete na Ukrajinu, iako su njeni gradovi od oktobra 2022. pod napadom bespilotnih letjelica Shahed iranske proizvodnje.
Noviji izvještaji spominju mogućnost da Iran isporuči dvije vrste projektila kraćeg dometa, Ababil i Fath-360, a navodno se Rusi u Iranu već obučavaju za njihovo korištenje.
“Još uvijek ima puno otvorenih pitanja” – rekao je za Kyiv Independent Fabian Hinz, stručnjak za odbrambenu i vojnu analizu na Međunarodnom institutu za strateške studije: ” Ali veliko je pitanje koju vrstu sistema bi Iran isporučio, strateški ili taktički?” Odgovor na ovo pitanje ima duboke implikacije za Ukrajinu. Taktički sistemi potencijalno bi predstavljali veću prijetnju ukrajinskim oružanim snagama.Do danas nije poznato da je Rusija ispalila iranske balističke rakete na Ukrajinu, iako su njeni gradovi od oktobra 2022. pod napadom bespilotnih letjelica Shahed iranske proizvodnje.
Ababil i Fath-360 imaju domet od 86, odnosno 120 kilometara, što ograničava vrstu i broj meta protiv kojih bi ih Rusija mogla koristiti na one koji su relativno blizu granica i bojišnice.
“Vjerojatnije je da će se koristiti na ciljevima povezanim s djelovanjem na frontu, vojnim ciljevima, logističkim centrima, zapovjednim mjestima, vojarnama, skladištima goriva. To su ciljevi koje biste mogli pogoditi taktičkim projektilom” – rekao je Hinz.
Balističke rakete kratkog dometa Fateh-110 i Zolfaghar imaju domet od 300 km, odnosno 700 km i klasificirane su kao strateške. Ako ih Iran isporuči Rusiji, mogle bi gađati u dubinu Ukrajine, rekao je Hinz.
“Domet Zolfaghara je zapravo malo veći od ruskog Iskandera, tako da se mogu koristiti za gađanje kritične infrastrukture u cijeloj zemlji” – kaže Hinz.
Domet i razaranja uzrokovana balističkim projektilima s ovim dometom mogli su se vidjeti upravo ove sedmice – vjeruje se da su ruski Iskanderi korišteni u napadu na Poltavu 3. septembra u kojem je poginulo najmanje 55 osoba.
Vrijedno je napomenuti da bi čak i iranski balistički projektil najkraćeg dometa mogao dosegnuti gradove kao što je Harkiv, koji se nalazi samo 30 kilometara od ruske granice. Bez obzira na vrstu koja se isporučuje, Finz ističe da je iranski opsežni raketni program sposoban isporučiti znatnu količinu:
Posljednjih su godina znatno povećali svoje sposobnosti i mogu isporučiti količine koje Rusi žele.
Iako se ne očekuje da će Rusiji uskoro ponestati vlastitih balističkih projektila, u ratu koji traje mnogo dulje nego što je Kremlj zamislio, ima smisla nabaviti što više oružja iz raznih izvora.
A više balističkih projektila samo će dodatno opteretiti ionako preopterećenu ukrajinsku protuzračnu odbranu, s obzirom na to da ih je mnogo teže presresti od krstarećih projektila.
Balističke rakete imaju raketni pogon i lansiraju se visoko u atmosferu prije nego što se u luku spuste na cilj. Vođene su samo tokom početnih faza lansiranja, tako da su manje precizne od krstarećih projektila, ali imaju prednost u postizanju nevjerojatno velikih brzina – ponekad i više od 3.200 kilometara na sat – dok se približavaju svojim ciljevima.
Zbog njihove velike brzine, samo su ih najnapredniji sistemi protuzračne odbrane sposobni oboriti, a među njima je i sistem Patriot američke proizvodnje. Ukrajina ima najmanje četiri Patriota, a predsjednik Volodimir Zelenski rekao je da ih treba 25 kako bi se zaštitilo nebo nad cijelom zemljom.
“Ovo strateško oružje bi u osnovi zaokupilo rakete-presretače, a kada je riječ o odbrani od balističkih projektila, možete koristiti samo određene sisteme. Ukrajina ima sustav protuzračne odbrane Patriot, ali broj presretača je ograničen pa bi to potencijalno mogao biti izazov ako pristigne veliki broj iranskih projektila” – rekao je Finz.
Ovo je vrlo skup izazov – jedna raketa Patriota može koštati od dva do četiri miliona dolara, otprilike isto kao neke od balističkih raketa koje obori. U vezi s iranskim projektilima treba uzeti u obzir još jedan čimbenik – njihovu preciznost.
U svojoj potrazi za nabavkom oružja sa svog kratkog popisa međunarodnih saveznika, Rusija je već preuzela i upotrijebila sjevernokorejske balističke projektile u Ukrajini, iako rezultati vjerojatno nisu bili onakvi kakvima se Kremlj nadao.
Otprilike polovica se pokvarila i eksplodirala u zraku, izvijestio je Reuters 7. maja, pozivajući se na Ured glavnog tužitelja Ukrajine. A postoje dokazi koji upućuju na to da iranski možda nisu puno bolji. Njihova preciznost i pouzdanost su nedavno dovedene u pitanje nakon masovnog zračnog napada Irana na Izrael u travnju.
Američka procjena zaključuje da je 50 posto projektila koje je ispalio Iran otkazalo pri lansiranju ili se srušilo prije nego što je doseglo cilj, a rakete koje su dosegle cilj promašile su svoje mete u prosjeku za 1.200 metara. No projektil ispaljen na metu u Ukrajini koji promaši 1.200 metara, ipak će pogoditi nešto drugo.
“Čak i ako stope preciznosti nisu toliko visoke u usporedbi sa zapadnim standardima, one bi i dalje bile relativno učinkovite” – rekao je Finz, a prenio Index.