Milorad Dodik, prvostepeni osuđenik i osumnjičeni za udar na ustavni poredak i predsjednik entiteta Republika Srpska, otišao je u Izrael u potrazi za međunarodnim priznanjem svojih antiustavnih poteza. Ipak, tamo je doživio diplomatski fijasko.
Dodik i njegovi najbliži partneri, Nenad Stevandić i Radovan Višković, pokrenuli su udar na ustavni poredak Bosne i Hercegovine, a predsjednik RS-a je zatim krenuo u pokušaj dobijanja međunarodnog priznanja ovih poteza.
Iako je očekivao podršku iz SAD-a, nakon pobjede Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima, demantovali su ga državni sekretar Marco Rubio i brojni članovi Kongresa, iz obje najveće američke stranke.
Zbog toga se Dodik okrenuo standardnim partnerima, poput Srbije, Mađarske, Rusije, ali ovog puta i Izraela. Otišao je u Jerusalem u nadi da će tamo biti prihvaćen i priznat, ali su sva dešavanja u ovoj zemlji “srušila” njegove nade za podršku, bez obzira na njegove pokušaje kojih nije manjkalo.
Kada se Dodik pokuša baviti diplomatijom
Dodik je najavljen kao jedan od gostiju na konferenciji o borbi protiv antisemitizma, koju je organizovalo izraelsko ministarstvo za dijasporu.
Međutim, konferencija je, zbog izbora gostiju koji su uključivali “kremu” ekstremnih desničara iz Evrope, odmah bila poprilično diskreditovana. Učešće su otkazale brojne jevrejske organizacije širom svijeta, a uključenje Dodika je kritikovao i najstariji jevrejski list “The Jewish Chronicle.”
Ipak, konferencija je organizovana, ali je Dodikova uloga značajno preuveličana. U medijima bliskim režimu u RS-u pojavile su se informacije o njegovom obraćanju kao da je Dodik bio jedan od panelista, ali je snimak govora otkrio činjenično stanje.
Predsjednik RS-a se obratio u dijelu panela u kojem je otvoren prostor za prisutne da održe kratki govor, što je raskrinkalo tvrdnju da je on bio jedan od učesnika u svojstvu panelista.
Pri tome, njegov govor je bio van svake diplomatske norme. Dodik je povezivao proteste za mir u Gazi, koji su pored Sarajeva održani i u drugim evropskim i svjetskim gradovima, sa stavom države Bosne i Hercegovine.
Drugim riječima, Dodikov govor nije bio baziran na činjenicama, već je bio narativ, a na momente i propaganda, kojeg je Dodik procijenio da gosti i domaćini konferencije žele da čuju. U ozbiljnoj diplomatiji, ovakav govor se može samo ismijati ili potpuno zanemariti.
Međutim, istinski diplomatski promašaj desio se drugi dan ove konferencije, kada je izraelski premijer Benjamin Netanyahu održao govor s kojim je događaj i završen.
Prije nego što je Netanyahu započeo govor, Dodik mu je prišao, ponovo van svake diplomatske norme, i s njim se pozdravio. Poslije pozdrava, Dodik je pokušao sjesti pored njega i izazvao diplomatski skandal.
Snimci otkrivaju da je Dodik odmah “deložiran” s mjesta, i to su uradile osobe koje čuvaju Netanyahua. Ovdje je važno za istaći da se u organizaciji diplomatskih događaja, posebno međunarodnih, u ozbiljnim zemljama stvari poput reda sjedenja znaju dosta prije nego što do događaja dođe.
Drugim riječima, Dodik je prekršio svaki diplomatski protokol sjedivši pored Netanyahua, jer to, prije svega, nije bilo njegovo mjesto.
Uz to, Netanyahu, kao premijer Izraela, je jedna od najbolje čuvanih osoba na svijetu. U očima njegovog sigurnosnog tima, što je jasno na snimcima, Dodik je interpretiran kao nepoznata osoba koja je pokušala sjesti pored premijera, te je promptnom reakcijom uklonjen s mjesta.
Dodik zbog zahtjeva za potjernicom uklonjen s konferencije
Još jedan dio mozaika diplomatskog fijaska kojeg je Dodik doživio u Izraelu bio je i odluka organizatora da zamole predsjednika RS-a da napusti konferenciju, nakon što je Sud BiH zatražio izdavanje međunarodne potjernice za njim.
Sve je to Dodik pokušao “oprati” u razgovoru za Jerusalem Post, izraelski medij blizak desnoj političkoj struji. Ipak, i tu ga je dočekalo neugodno iznenađenje.
U tekstu o intervjuu, novinar Jerusalem Posta je više puta naglasio da je Dodik inicirao ovaj intervju, a u nekim dijelovima teksta se čak čini i da na određen način opravdava odluku da se intervju uopšte organizuje i objavi.
Posebno je indikativna rečenica u kojoj je Jerusalem Post jasno naveo međunarodne presude za genocid u Srebrenici, te istakao Dodika kao negatora genocida.
U potrazi za podrškom, Dodik je išao iz skandala u skandal
Dodik je odlučio otići u Izrael iz jednog jednostavnog razloga – Netanyahu i izraelska vlada su najefektivniji kanal za dolazak do američke administracije.
Kada podrška nije došla samom pobjedom Donalda Trumpa, kao ni višegodišnjim lobiranjem u Washingtonu, predsjednik RS-a je shvatio da mu je Netanyahu ostao kao jedina nada.
Tako je pokušao na sve načine da se dodvori vlastima Izraela, te da dođe do Netanyahua.
U tom procesu, Dodik je samo dokazao da ne poznaje diplomatske norme, a odlukom organizatora da ga zamole da napusti konferenciju nakon zahtjeva za međunarodnom potjernicom dokazano je i da njegova priča o “političkom progonu” ne funkcioniše van režimskih medija u RS-u i Srbiji.