U noći 15. juna 2026. godine Ruska Federacija izvršila je još jedan masovni kombinovani napad na teritoriju Ukrajine upotrebom udarnih bespilotnih letjelica i raketa vazdušnog i kopnenog baziranja. Glavni pravac napada bio je Kijev, dok su se pod udarima našli i Dnjipro i Harkiv.
Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za „Face.ba“ analizira najnoviji ruski napad na Ukrajinu, upozoravajući da razmjeri udara i izbor ciljeva potvrđuju nastavak strategije terora nad civilnim stanovništvom i odsustvo bilo kakve spremnosti Moskve za deeskalaciju.
Ukupno je Rusija za izvođenje napada upotrijebila 681 sredstvo vazdušnog napada, uključujući 70 raketa i 611 bespilotnih letjelica različitih tipova. Među njima su bile hipersonične rakete „Cirkon“, balističke rakete „Iskander-M“, krstareće rakete H-101 i stotine udarnih dronova.
Snage protivvazdušne i protivraketne odbrane Ukrajine pokazale su visok nivo efikasnosti, uništivši sve krstareće rakete H-101, gotovo sve rakete „Cirkon“ i većinu bespilotnih letjelica. Međutim, značajan broj balističkih projektila uspio je probiti odbranu zbog kritičnog opterećenja sistema i nedostatka raketa-presretača.
Posljedice napada na Kijev bile su razorne. Oštećenja i požari zabilježeni su u svim gradskim četvrtima, teško su stradale stambene zgrade, skladišta, objekti kritične infrastrukture i preduzeća, dok je stotine hiljada građana ostalo bez električne energije.
Posebnu pažnju izazvao je pogodak na teritoriju Kijevsko-pečerske lavre, gdje je izbio požar na krovu Uspenske saborne crkve. Oštećen je i Nacionalni kulturno-umjetnički i muzejski kompleks „Mystecki Arsenal“. Prema jutarnjim podacima, u Kijevu je poginulo šest osoba, dok je 37 ranjeno, među kojima ima djece i trudnica.
Levchenko ističe da ruski napadi na objekte kulturne i historijske baštine pokazuju da se na meti ne nalazi samo infrastruktura Ukrajine, već i njen nacionalni identitet, historijsko pamćenje i kulturno naslijeđe.
Posebno zabrinjava napad na Harkiv, tokom kojeg su ruske snage primijenile taktiku ponovljenog granatiranja. Nakon prvog udara izveden je drugi napad na isto područje dok su spasilačke službe već bile na terenu. Tom prilikom poginulo je pet spasilaca, dok je još pet ranjeno.
Levchenko naglašava da su ponovljeni napadi na mjesta djelovanja hitnih službi postali karakteristična odlika ruske ratne taktike. Namjerno gađanje medicinskog osoblja i spasilaca tokom obavljanja njihovih dužnosti predstavlja grubo kršenje Ženevskih konvencija i može se smatrati ratnim zločinom.
Ozbiljna oštećenja pretrpio je i Nacionalni filmski studio „Oleksandr Dovženko“, gdje je uništena najveća i najstarija kolekcija kostima u Ukrajini. Pod vatrom se našao i Harkovski umjetnički muzej, dok su oštećenja zabilježena i na drugim kulturnim objektima u Dnjipru.
Prema Levchenkovoj ocjeni, sistematski napadi na kulturnu baštinu svjedoče o nastojanju Kremlja da uništi ne samo državnu infrastrukturu, već i simboličke temelje ukrajinske državnosti i identiteta.
Nesposobnost ruske vojske da ostvari odlučujuće strateške uspjehe na bojnom polju sve se češće nadoknađuje terorom nad civilnim stanovništvom u ukrajinskoj pozadini. Budući da nije u stanju slomiti odbranu Oružanih snaga Ukrajine, Kremlj za mete bira stambene četvrti, objekte kritične infrastrukture, obrazovne ustanove, zdravstvene institucije i kulturne spomenike.
Levchenko smatra da je cilj takve strategije stvaranje atmosfere stalnog straha, humanitarne krize i psihološke iscrpljenosti društva s namjerom podrivanja otpornosti ukrajinske države i njenih građana.
Istovremeno, postupci Moskve ukazuju na pripreme za dugotrajnu konfrontaciju. Povećanje vojnih izdvajanja, preusmjeravanje ekonomije na ratne potrebe, masovna mobilizacija resursa i širenje vojno-tehničke saradnje s autoritarnim režimima, prije svega sa Sjevernom Korejom, pokazuju odsustvo namjere da se agresija zaustavi.
Levchenko zaključuje da u tim okolnostima od presudne važnosti ostaje jačanje sistema protivvazdušne i protivraketne odbrane Ukrajine kroz dodatne isporuke sistema Patriot, NASAMS i IRIS-T. Svaka dodatna baterija protivvazdušne odbrane i svaka raketa-presretač znače spašene živote civila, očuvanu infrastrukturu i zaštićene objekte kulturne baštine.
Jednako je važno pojačati sankcioni pritisak na Rusiju i proširiti mehanizme sekundarnih sankcija prema državama, kompanijama i finansijskim strukturama koje pomažu zaobilaženje postojećih ograničenja.
Prema njegovoj ocjeni, znatno efikasniji pristup predstavlja gađanje preduzeća ruskog vojno-industrijskog kompleksa, mjesta proizvodnje raketa i bespilotnih letjelica te logističkih centara, nego isključivo presretanje projektila iznad ukrajinskih gradova.
Levchenko zaključuje da historija pokazuje kako agresora nije moguće zaustaviti ustupcima te da jedini djelotvoran mehanizam prisiljavanja Rusije na mir ostaje kombinacija snažnog sankcionog pritiska, međunarodne izolacije i široke vojne i finansijske podrške Ukrajini.