Bacanjem ruža niz liticu na mjestu masovnog strijeljanja članovi porodica žrtava, bivši logoraši, predstavnici vlasti i brojni građani u četvrtak su na lokaciji Korićanskih stijena, na planini Vlašić, obilježili 33. godišnjicu od masovnog streljanja 224 logoraša koji su prethodno dovedeni na lokalitet egzekucije pod izgovorom odlaska na razmjenu.
Članovi porodica ubijenih, bivši logoraši, brojni građani, predstavnici i članovi udruženja žrtava, bacanjem ruža niz stijenu u ponor dubine 300 metara, suzama i dovama su se prisjetili streljanih logoraša, na mjestu gdje su ubijeni nakon što im je naređeno da se poredaju duž ivice puta prema litici i kleknu. Potom su uslijedili pucnji koji su trajali, prema svjedočenjima učesnika, zločinaca, više od 15 minuta.
Sjećanje
Predsjednik Saveza logoraša u Bosni i Hercegovini Seid Omerović rekao je da su logoraši na Korićanskim stijenama ubijeni trostrukom egzekucijom.
“Trostruka egzekucija nad 224 logoraša prvo je podrazumijevala pucanje u leđa osoba poredanih uz samu provaliju, zatim njihov pad niz Korićanske stijene, a na kraju i rafale i bacanje bombi na ubijene, da bi se i na taj način uništila mogućnost eventulanih preživjelih ili ranjenih. I pored svega toga, nekoliko logoraša je ipak preživjelo i bivalo svjedocima monstruoznih egzekucija na Korićanskim stijenama, te su dali ogroman doprinos u procesima protiv zločinaca na sudovima u Hagu i Sudu Bosne i Hercegovine. Ukupno 10 pripadnika policije je zbog masakra na Korićanima osuđeno na sudovima na skoro 200 godina robije, dok je tadašnji predsjednik Kriznog štaba opštine Prijedor Milomir Stakić osuđen na 40 godina zatvora za ratne zločine na prijedorskom području, a između ostalog i za zločin na Korićanima”, naveo je.
Istakao je da je i zločin nad ponorom Korićanskih stijena počinjen radi ostvarenja projekta etnički čistih područja, “područja samo za odabrane narode koji u svojoj filozofiji smatraju da vrijede više od ostalih već samim svojim postojanjem”.
“U psihologiji ovaj poremećaj je definisan kao fašizam i isti na žalost opstaje do današnjih dana. Prepoznajemo ga posljednjih godina, ne samo u našoj regiji nego, na žalost, i na brojnim drugim destinacijama u Evropi i svijetu”, naveo je.
Zločin iz augusta 1992.
Na lokaciji Korićanskih stijena, na planini Vlašić, u augustu 1992. godine strijeljana su 224 logoraša koji su prethodno dovedeni na lokalitet egzekucije pod izgovorom odlaska na razmjenu.
Na tri mikrolokacije na Korićanskim stijenama pronađeni su posmrtni ostaci 182 Bošnjaka i Hrvata sa područja općina Prijedor i Kotor-Varoš. U ovoj grobnici pronađeni su posmrtni ostaci 177 Bošnjaka i pet Hrvata. Još se traga za svim skeletnim ostacima jer su tijela ubijenih logoraša prebačena i zakopana na drugim lokalitetima.
Prijedorske Bošnjake, prethodno zatvorene u tamošnjim koncentracionim logorima, pod izgovorom razmjene, na Korićanskim stijenama postrojili su pripadnici interventnog voda tadašnje policije RS iz Prijedora. Naredivši im da kleknu, pucali su im u leđa nakon čega su njihova tijela padala u ponor dubok više od 300 metara.
Presude
Za zločin na Korićanskim stijenama zatvorske kazne je dobilo 11 osuđenih, u trajanju od ukupno 200 godina.
Za zločine pred MKSJ i Sudom BiH osuđeni su Darko Mrđa na 17, Damir Ivanković na 14, Gordan Đurić na osam, Ljubiša Četić na 13, Zoran Babić na 22, Milorad Škrbić na 21, Dušan Janković na 21, Željko Stojnić na 15, Saša Zečević na 23, Marinko Lepoja na 23 i Radoslav Knežević na 23 godine zatvora.