Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajini.
“Rusija nastavlja raketne, bespilotne i bombaške napade na gradove i sela Ukrajine. Harkiv na prvoj liniji je pod stalnim napadima. U udarima na Harkiv 30. avgusta i 1. septembra, više od stotinu civila, desetine djece, uključujući i bebe, je povređeno. Među poginulima je i 18-godišnja umjetnica Nika Kožuško. Rusi napadaju stambene zgrade, igrališta, obrazovne, trgovačke i sportske objekte. U Sumiju su ratni zločinci napali centar za socijalnu i psihološku rehabilitaciju djece i sirotište. U Harkivu je 1. septembra neprijatelj više puta raketirao mjesto prethodnog dolaska raketa, usljed čega su ranjeni spasioci i ljekari koji su se javili u pomoć nakon granatiranja. Usljed raketnog napada na Kijev 2. septembra, zgrada Islamskog kulturnog centra i džamija na njegovoj teritoriji znatno su povrijeđeni. Osim toga, razbijeni su prozori u mnogim ukrajinskim školama.
Putin je odlučio da kijevskim školarcima “čestita” početak nove školske godine udarom dvadesetak krstarećih i balističkih projektila. Na sreću, PVO i protivraketna odbrana glavnog grada Ukrajine ih je sve oborila, ali su svi pali unutar granica grada, pričinivši znatnu štetu. Kao odgovor, ujutro je većina kijevskih školaraca došla na praznik prvog zvona u vezenim nacionalnim košuljama i sa velikom željom za učenjem. Kremlj nikada neće shvatiti da je ovo jače od svih njihovih projektila zajedno. Kijevski školarci, kao predstavnici svih nacionalnosti koji žive u glavnom gradu Ukrajine, izašli su u ukrajinskim vezenim košuljama, demonstrirajući nesalomivi duh cijele nacije, a najvažnije njene budućnosti, mlade generacije. Svi su oni djeca slobodnih ljudi – Ukrajinaca, a ne robova, kakvi su moderni Rusi postali. U Vašingtonu, Londonu, Berlinu i Parizu moraju da shvate da slobodni ljudi moraju pobjediti ropski duh Moskve, koji je takođe naskroz prožet ruskim fašizmom – rusizmom. Ovo je klasičan slučaj za međunarodni progon. Nije uzalud Međunarodni krivični sud izdao nalog za hapšenje Vladimira Putina, koji krade i zlostavlja ukrajinsku djecu. Mongolija, koja je ratifikovala Rimski statut, trebalo je da uhapsi kriminalca iz Kremlja tokom njegove posete toj zemlji, ali Moskva je izgleda zastrašila mnoge države koje nemaju hrabrosti da se pridržavaju međunarodnih pravnih propisa. Ako Ulan Bator oklijeva, mogao bi se obratiti Kijevu za pomoć. Postoji ogroman broj Ukrajinaca iz specijalnih snaga koji su spremni da učestvuju u grupi za hvatanje ratnog zločinca Putina.
U međuvremenu, ukrajinski istražitelji bilježe štetu od posljednjeg raketnog udara i prikupljaju dokaze o ratnim zločinima koje je počinila vojska države agresora. Pokrenut je krivični postupak po članu 438 Krivičnog zakona Ukrajine “Kršenje zakona i običaja ratovanja”. Ukrajina već ima sredstva da obori krstareće rakete, pa ih je sve oborila u toku leta, ali joj nedostaju sredstva za borbu protiv balističkih i hipersoničnih raketa, koje mogu oboriti samo američki sistemi Patriot i njihov evropski model SAMP -T. Saveznici odlažu njihovu isporuku, zbog čega Ukrajina teško pati od udara ove vrste ruskih projektila. Jedini efikasan način da se stane na kraj ruskom teroru je uništavanje ruskih aerodroma, aviona i infrastrukture na teritoriji Ruske Federacije, sa kojih se lansiraju ruski bombarderi i rakete. Kao što je američki general Ben Hodges primijetio: “veoma je teško stalno obarati puštene strijele, mnogo je lakše pogoditi strijelca.”
Ruski teror protiv civilnog stanovništva Ukrajine je ciničan izazov međunarodnom pravu i sigurnosti, konceptu humanizma i civilizacije. Da bi se stali na kraj ruskim napadima na ukrajinske gradove i sela, potrebna je hrabrost svjetskih lidera da Ukrajini daju sve što joj je potrebno za odbranu. Ukrajina je predala SAD-u detaljnu listu prioritetnih ciljeva na teritoriji Ruske Federacije koje mogu biti uništene raketama ATACMS. Kijev je sličnu dozvolu poslao Berlinu, Parizu i Londonu. Rusija svakodnevno ubija Ukrajince raketnim udarima, uništava stotine milijardi dolara vrijednu infrastrukturu i energetske postrojenja. Postavlja se pitanje: šta čekaju naši zapadni partneri, dok Ruska Federacija ne pobije sve Ukrajince ili potpuno uništi cijelu ekonomiju. Dajte Ukrajincima priliku da ne obaraju svaki dan ispaljene strijele, već da zadaju odlučujući udarac strijelcima. Ovo korespondira sa djelovanjem važećih međunarodnopravnih normi i običaja ratovanja. Vaša neodlučnost skupo košta ukrajinski narod.
Zahvalni smo Njemačkoj i drugim zemljama koje jačaju protivvazdušnu odbranu Ukrajine. Međutim, svaki napad Rusa na Harkiv i druge gradove i sela dokazuje da bi takvih sredstava trebalo biti mnogo više, a takođe potvrđuje ispravnost taktike Ukrajine, posebno u pogledu stvaranja tampon zone u Kurskoj oblasti. Kremlj optužuje Ukrajinu da remeti mogućnost mirovnih pregovora nakon početka Kurske operacije Oružanih snaga Ukrajine, ali Moskva vara, pokušavajući ovu vojnu operaciju predstaviti kao “neblagovremenu eskalaciju”. Uostalom, eskalaciju je pokrenula sama Ruska Federacija svojom ofanzivom u oblastima Harkiva i Donjecka. Spremnost Kremlja da pregovara je obmana, čija je svrha jednostavno posijati sumnje među ukrajinskim saveznicima i smanjiti podršku ukrajinskim odbrambenim naporima. Ništa ne ukazuje na stvarnu spremnost Ruske Federacije da stopira i zaustavi svoju oružanu agresiju na Ukrajinu. Umjesto toga, već postoji ogroman broj primjera odbijanja ili kršenja mirovnih sporazuma i inicijativa od strane Moskve. Operacija Oružanih snaga u Kurskoj regiji ne udaljava, već približava mir. Na kraju krajeva, efikasni pregovori su mogući samo kada Ukrajina zauzme čvrst stav i pozicije na ratištu prema njima. Pravi mir je samo onaj koji će biti trajan i pravedan, zasnovan na međunarodnom pravu. Ne zaboravimo da međunarodno pravo predviđa kažnjavanje, a ne podsticanje agresije.