Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajinu.
Krajem februara 2014. godine Ruska Federacija je započela vojnu invaziju na
ukrajinski Krim, a od početka marta 2014. godine započela je agresivne
terorističke aktivnosti na teritoriji ukrajinskog Donbasa. Ruske specijalne službe
dugi niz godina radile su na formiranju mreže svojih agenata na teritoriji ukrajinskog
Donbasa. Moskva je uspjela da uspostavi kontrolu nad lokalnim vlastima,
policijom, službom sigurnosti i biznismenima kroz masovno potplaćivanje,
izdvajajući značajna sredstva za proruske aktivnosti u regionu i pružanje
povjerljive informacije. Kako se kasnije saznalo, veliki broj lokalnih ukrajinskih
zvaničnika i šefova policije, tužilaštva i sigurnosne službe Ukrajine primao je
finansijsku pomoć Kremlja. Zbog toga su vodili promoskovsku politiku u regionu,
a kada je Kremlj dao naređenje da sabotiraju sve odluke Kijeva, počeli su da je
primjenjuju, podržavajući proruske demonstrante i proganjajući i fizički
uništavajući proukrajinske aktiviste i te zvaničnike koji su ostali odani Ukrajini.
Ruska propaganda je obećavala stanovništvu Donbasa prosperitet ako se region
odluči za pridruživanje Ruskoj Federaciji i, takoreći, duhovni preporod.
„Ruski mir“ je promovisan u Donbasu kao jedina moguća opcija za humanitarni i politički
razvoj regiona. Ali, kako se kasnije pokazalo, ova ideologija i politika Moskve
donijela je ukrajinskom Donbasu samo uništenje, smrt, siromaštvo i bijedu. Prošlo
je 10 godina od pseudoreferenduma o odvajanju takozvanih “DNR” i “LNR” od
Ukrajine. Ovi događaji nisu imali nikakve veze sa izražavanjem volje, kao ni lažni
referendum na Krimu koji je održan nešto ranije u martu, kao ni slični događaji u
ljeto-jesen 2022. godine na privremeno okupiranoj teritoriji Ukrajine. U kontekstu
događaja iz 2014. godine, definicija “narodni”, koju je Moskva koristila za
samoproglašene “republike”, “gradonačelnike” i “guvernere”, postala je u stvari
sinonim za koncept lažnog i nelegitimnog. Rusija je ukrajinske regije koje je
okupirala nazvala “republikama”, ali ih je u stvarnosti pretvorila u rezervate u
kojima žive stanovnici lišeni građanskih prava. Takozvana proglašena
“nezavisnost” postala je farsa, jer su formacije “DNR” i “LNR” sve vrijeme bile
pod kontrolom Moskve. Lako su se odrekli svoje “nezavisnosti” 2022. godine,
kada je Rusija odlučila da ih anektira, opet navodno kao „rezultat narodne volje“.
Podsjetimo, “DNR” i “LNR” su bili okupatorski, marionetski režimi koje je
uspostavila Ruska Federacija na teritoriji koju je okupirala u pojedinim područjima
Donjecke i Luganske oblasti Ukrajine. Od 18. januara 2018. upotreba termina
“DNR” i “LNR” u Ukrajini je nezakonita. Prema zakonu, ovo je okupaciona uprava
Ruske Federacije u okupiranom dijelu Donjecke i Luganske oblasti. Ruska
Federacija do 2022. nije zvanično priznavala suverenitet “DNR” i “LNR”, ali njima
je pružala vojnu, ekonomsku, političku i diplomatsku podršku. Od 13. aprila 2014.
do 30. aprila 2018. godine u Donjeckoj i Luganskoj oblasti izvedena je
antiteroristička operacija s ciljem zaustavljanja terorista. Poslije je pokrenuta
operacija Ujedinjenih snaga.
Pristalice “DNR” su 10. aprila 2014. godine najavile održavanje referenduma 11.
maja. Nakon objavljivanja rezultata pseudo “referenduma” po krimskim obrascima
već 12. maja 2014. objavljeno je saopštenje o apelu da se razmotri pitanje ulaska
“DNR” u Rusku Federaciju, a najavljeni su i prijedlozi za ujedinjenje sa
takozvanom “LNR”. Dana 24. maja 2014. godine, po nalogu Moskve, DNR je
podnijela teritorijalne pretenzije prema Ukrajini za druge južne i istočne regione.
Generalno tužilaštvo Njemačke je 20. aprila 2024. priznalo „DNR“ kao terorističku
organizaciju.
Proglašavanje „LNR“-a takođe se odvijalo u pozadini separatističkog pokreta, koji
se intenzivirao nakon pobjede u Ukrajini Revolucije dostojanstva krajem februara 2014. godine. Lokalni separatisti su 9. marta održali miting za odvajanje Donbasa
od Ukrajine i napali skup Ukrajinaca povodom proslave 200. godišnjice rođenja T.
Ševčenka. Istraživanja javnog mnijenja je pokazalo da oko 24% stanovnika
Luganske oblasti željli ujedinjenje Ukrajine sa Rusijom, dok se 51% protivili
odvajanju regiona od Ukrajine i priključenju Rusiji.
“LNR” je 27. aprila 2014. godine proglasila grupa ljudi koja je uz podršku demonstranata od nekoliko stotina osoba zauzela zgradu uprave službe sigurnosti u regiji Lugansk. Ovo se
dogodilo 20 dana nakon sličnog proglašenja „DNR“-a.
Vladimir Putin je još 2008. godine dao izjavu da, ukoliko se provede prozapadni
kurs koji su najavili predsjednik Juščenko i vlada Ukrajine, Rusija neće ostati
nepristrasan posmatrač, već će podržati sve proruske snage u Ukrajini. Kremlj je
ovu prijetnju implementirao nakon pobjede Euromajdana, kada su čelnici bivše
ukrajinske vlade i Janukovič koje su bili pod kontrolom Moskve, suprotno
dogovorima, pobjegli u Rusiju, umjetno stvarajući vakuum moći u Ukrajini. Putin
je od ruske Dume dobio ovlaštenje da uvede svoje trupe u Ukrajinu. Počela je
implementacija nove faze plana za destabilizaciju Ukrajine. Ruski politički
tehnolozi i saboteri bili su poslani u istočnu Ukrajinu. Naoružavanje lokalnih
kolaboracionista vršeno je pod nadzorom ruskih vojnih instruktora. U maju 2014.
manje od 30% stanovništva u regijama Lugansk i Donjeck htjelo je da se pridruži
Rusiji. Ista situacija je bila i na Krimu. Međutim, za manje od 30% stanovništva
regije Rusi su dali svoje vođe i oružje, a moskovski politički tehnolozi i saboteri su
sve organizovali. Na tragu antiukrajinske propagande, prema planu koji su
unaprijed razvili ruski stručnjaci, umjetno su stvoreni kvazidržavni entiteti “DNR”
i “LNR”, u kojima su ruski građani ubrzo zauzeli ključna mjesta, a lokalni,
umjereniji lideri bili nasilno uklonjeni sa vlasti. Ali sve ima svoj početak i kraj.
Nakon 10 godina ruske vladavine ukrajinskim Donbasom, Odbrambene snage
Ukrajine će definitivno osloboditi sve teritorije Donjecke i Luganske oblasti od
ugnjetavanja Moskve, uspostaviti ustavni poredak i vratiti mir, sigurnost i
prosperitet ukrajinskom Donbasu.