Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajini.
“Izjava ruskog predsjednika Vladimira Putina o mogućnosti mira u Ukrajini, izrečena je u
Moskvi uoči Samita u Švicarskoj i ima nekoliko ciljeva. Putin uzalud pokušava da
preuzme inicijativu, ističući da okončanje rata u Ukrajini zavisi samo od Moskve.
Ruski predsjednik cinično optužuje Ukrajinu da je započela rat i da Kijev ne želi
mir, dok se Rusija navodno bori protiv globalnog zla, zapadnog neokolonijalizma i
želi prekid rata. Uoči samita, ruski masovni mediji proglasili su Ukrajinu centrom
neokolonijalne ekspanzije na mnoge zemlje globalnog juga, uključujući i
postsovjetske države. Kremlj na ovaj način pokušava da odvrati pažnju ovih
zemalja od uviđanja opasnosti od realne prijetnje ruskog miješanja u njihove
poslove, uključujući pokušaje izvođenja državnih udara.
Ove zemlje, posebno one koje su u vojnom i finansijskom smislu slabe, zaista mogu postati sljedeći plijen Rusije. Istovremeno, brojne zemlje u Africi i Latinskoj Americi, Moskva može
iskoristiti kao odskočnu dasku za istiskivanje zapadnog uticaja u ovim regionima.
Putinov govor pokazuje da je ruska vlada u zagrljaju svojih geopolitičkih
imperijalnih iluzija. Putin i ruske vlasti općenito razmišljaju o kategorijama
imperijalističkih ratova 19. stoljeća, bezobrazno tražeći četiri regije Ukrajine. U
stvari, Rusija pokušava da zauzme ukrajinska bogata prirodna nalazišta i resurse u
vrijednosti od 10 biliona dolara. Moskva želi uspostaviti kontrolu nad rezervama
plodnih ukrajinskih černozema, izazivajući time nestašicu hrane u planetarnim
razmjerima, prije svega, za zemlje „globalnog juga“, a napori Kremlja da uspostavi
kontrolu nad velikim ukrajinskim gradovima znači formiranje mostobrana za dalje
teritorijalno proširenje. Zahtjev da se Ukrajina odrekne svog teritorijalnog
suvereniteta je najopasniji presedan. Svaka zemlja na svijetu može se suočiti sa
takvim zahtjevima Moskve, te zbog toga takva destruktivna praksa mora biti odlučno
zaustavljena od strane međunarodne zajednice.
Putinov govor postao je i signal za mobilizaciju ruskog društva za rat “do
pobjedničkog kraja”, “potpunu predaju Ukrajine i Zapada”. Nakon uvođenja
najnovijih oštrih sankcija od strane SAD-a i Velike Britanije, Putin pokušava da
“sačuva obraz” i pokaže snagu svojim saveznicima. Stoga je maksimiziranje
zahtjeva za zauzimanje ukrajinske teritorije postalo pokušaj da se svojoj pratnji,
saveznicima i satelitima pokažu napori Rusije da postane treći “geopolitički pol”. I
u tom smislu, Putinova izjava praktično ne ostavlja izbor ruskim elitama. Samo
nastavak rata u Ukrajini i jedinstvo oko predsjednika. Odbijajući prijedloge
svjetske zajednice, šef Kremlja osuđuje Rusiju na dalju izolaciju od vanjskog
svijeta, sankcije, degradaciju životnog okruženja uopće i besmislenu smrt stotina
hiljada Rusa u cilju realizacije manijakalnih planova stvaranja velike Rusije.
“Zapravo, svi prijedlozi kremaljkskog diktatora da se okonča rat u Ukrajini nisu
ništa drugo nego ultimatum”, rekao je predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski.
Putin se neće zaustaviti i nastaviće svoju ofanzivu čak i kada se ispune njegovi
zahtjevi za prekid vatre. Ukrajinski predsjednik je istovremeno skrenuo pažnju da u svojim “prijedlozima” za mir diktator iz Kremlja želi da Ukrajina pokloni Rusiji
ne samo okupirane teritorije, već i one koje Rusi nisu mogli zauzeti.
Po njegovom mišljenju, sve Putinove riječi su “novi talas ruskog nacizma”.
Diktator iz Kremlja želi da u Ukrajini dođe do “denacifikacije” i “demilitarizacije”,
a da građani koji govore ruski jezik dobiju posebna prava. Uprkos činjenici da je
Rusija najmilitarizovanija država na svjetu, u kojoj vlada propaganda ruskog
fašizma – rusizma, milioni Ukrajinaca u Ruskoj Federaciji nemaju ni jednu školu,
pa čak ni razrede za učenje maternjeg jezika, sve malobrojne Ukrajinske biblioteke
su odavno zatvorene. Reagovao je i generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg
koji je napomenuo da Ukrajina ne treba da povlači trupe sa ukrajinske teritorije,
kako to traži Putin, već Rusija treba da povuče svoje trupe sa okupiranih
ukrajinskih prostora. Istovremeno, američki ministar odbrane Lloyd Austin rekao
je da „ruski diktator Putin nije u stanju da Kijevu postavi zahtjeve da okonča rat.
Putin nije u poziciji da diktira Ukrajini šta treba da uradi da uspostavi mir.”
Putin je dao još jednu seriju manipulativnih izjava sa ciljem da obmane
međunarodnu zajednicu, podriva diplomatske napore u cilju postizanja pravednog
mira i cijepa jedinstvo svjetske većine oko ciljeva i principa Povelje UN. Apsurdan
je Putinov pokušaj da sebe predstavi kao mirotvorca i da iznese opcije za
okončanje rata koji je započeo, a koji podriva temelje međunarodnog pravnog
poretka i Povelje UN-a. Svi Putinovi ultimatumi su se više puta čuli iz Moskve i u
ovim izjavama nema ničeg novog. Njegov prijedlog je toliko neobičan, toliko
nerealan, da će se vjerovatno izjaloviti, jer će se učesnici mirovnog samita jače
okupiti protiv ruskih ciljeva. U isto vrijeme, sondiranja je indikativno. Bacajući
takve signale u informativni prostor uoči inauguralnog Globalnog mirovnog samita
u Švicarskoj, Rusija se plaši pravog mira. Ukrajina nikada nije željela ovaj rat i kao
niko drugi na svijetu želi njegov kraj. Ali da bi se Rusija natjerala da odustane od
agresije, napori jedne zemlje nisu dovoljni. Potrebna nam je moćna i efikasna
međunarodna koalicija država koje dijele principe pravednog mira zasnovanog na
Formuli mira i Povelji UN-a, koje ona u potpunosti poštuje. Učešće što većeg broja
zemalja i međunarodnih organizacija na inauguracijskom Globalnom mirovnom
samitu ključno je za prisiljavanje Rusije da odustane od svojih ultimatuma i pređe
na pregovore u dobroj vjeri za okončanje rata, a ne na propagandne izjave pod
maskom užasnih raketnih napada na Ukrajinu.”