Njemačka izborna kampanja ulazi u završnu fazu. Ostalo je još dvadesetak dana (izbori su u nedjelju 23. februara), a najveći favorit za novog kancelara, lider kršćanskih demokrata CDU/CSU Friedrich Merz neočekivano je doživio poraz na glasovanju (338 “za”, 349 “protiv”) u Bundestagu koje mu je trebalo, kako je planirao, biti glavni adut u izbornoj pobjedničkoj ciljnoj ravnini, a kontroverzu je izazvala suradnja s radikalno desnim AfD-om, kao spornija od samog predloženog zakona.
Naime, odbačen je Merzov prijedlog o “ograničavajućoj migrantskoj politici” – strože odobravanje ulaska migranata i azila i restriktivna politika tzv. spajanja obitelji (odobravanje da se rođaci migranta koji živi u Njemačkoj bez problema dosele) jer je to tema broj jedan ovih prijevremenih izbora. To je trebao biti dodatni vjetar u leđa CDU/CSU, ali dogodio se obrat, koji neki njemački mediji i analitičari nazivaju “povijesnim danom”. No mnogi analitičari sada razmatraju kome je glasovanje o migrantima pomoglo, a kome nije, bez obzira na to kako je prošlo u Bundestagu, odnosno je li ovo tek izgubljena bitka, koja će Merzu pomoći da dobije “rat”.
Naime, sporni zakon nije samo zbog migranata izazvao buru u njemačkoj javnosti, nego, a kako smo rekli, više zato što je Merz dobio za svoj prijedlog podršku ultradesnog antimigracijskog i proruskog AfD-a (Alternative für Deutschland), što je izazvalo uznemirenost i nelagodu dobrog dijela njemačke javnosti. Ostale su stranke podršku uskratile najviše zbog koketiranja s AfD-om. Ova suradnja s desnim radikalima mnoge je sa zebnjom podsjetila na 30. godine 20. stoljeća, kada su desne građanske stranke podržale tadašnje krajnje desničare, pa se stoga odmah počelo nagađati da bi ovo mogla biti najava nove postizborne “vrlo crne” koalicije, odnosno ulaska AfD-a u vlast, na sličan način kako se to već događalo u Austriji i Italiji.
No, Njemačka je osjetljivija na takve pojave. Zbog toga su diljem Njemačke održani brojni prosvjedi, a lider socijaldemokrat, kancelar na odlasku Olaf Scholz napao je suradnju demokršćana i radikalnih desničara riječima da je Merz narušio pravilo koje je u Njemačkoj funkcioniralo 75 godina – “nema suradnje s krajnjom desnicom” – a Merzov potez javno je kritizirala i bivša dugogodišnja CSU-ova kancelarka Angela Merkel. Osim toga, AfD se u njemačkom javnom političkom prostoru naziva i strankom koja ima “razumijevanja za Putina”, pa i “proruskom strankom” kada je u pitanju odnos prema Ukrajini, odnosno ruskoj agresiji na tu zemlju. Njemačku je već, podsjetimo, zgrozila i podrška koju je AfD dobio od “američkog oligarha”, bliskog suradnika predsjednika Donalda Trumpa – Elon Muska.
No, s druge strane Friedrich Merz, odnosno iz CDU su poručivali da ovo ne znači najavu postizborne koalicije, govoreći da je ovaj “rigorozni migrantski zakon” predložen jer istraživanja javnog mnijenja pokazuju da je većina njemačke javnosti za takve postupke. Recimo, 68 posto Nijemaca je za to da se provode strože mjere kad je riječ o migrantima i davanju azila te je otprilike isti broj za strožu kontrolu granica i više policijskih snaga na granicama. Osim toga, njemačka javnost zabrinuta je zbog nekoliko nedavnih napada – smrtonosnog zalijetanja automobilom u masu ljudi ili napada nožem – koje su izvršili migranti. No, postoji još jedan razlog, koji u CDU nazivaju “taktičkim manevrom”.
Naime, ta “suradnja” na ovom pitanju opravdava se izbornim razlozima – cilj je, kako se navodi, da se zapravo dio “kolebljivih” glasača AfD-a ili onih glasača građanske desnice koji im zbog njihove antimigrantske politike prilaze – preotmu ili vrate “matici”. Neki analitičari smatraju da je Merz zadesničario na tom ključnom političkom pitanju upravo zato da zahvati taj dio desnijih glasača koji prilaze AfD-u zbog njihovih antimigracijskih stavova. I šefica AfD-a Alice Weidel napala je “mainstream” stranke da ne uvažavaju mišljenje većine Nijemaca, ali i birače svoje stranke čiji je broj u porastu.
Zadnja istraživanja ipak pokazuju da CDU/CSU ima podršku oko 30 posto, da je na drugoj poziciji AfD s oko 20 posto, a onda slijede SPD i Zeleni s oko 15 posto podrške. Izborni prag još prelazi i lijevoradikalna Ljevica (die Linke) s taman potrebnih 5 posto, dok su liberali FDP (Freie Demokratische Partei) i Savez Sahre Wagenknecht Razum i pravda (Bündnis Sahra Wagenknecht – Vernunft und Gerechtigkeit, BSW) zasad ispod ruba prolaska.
Ako se ankete pokažu tačne, Njemačku čeka ponovno velika koalicija CDU s SPD-om, premda se ne odbacuje ni ona uznemirujuća s AfD-om. Posljednje ankete pokazuju da bi oko 32 posto Nijemaca podržalo ovu prvu opciju, koja je već nekoliko puta i bila na vlasti i koja se u ovom trenutku čini najvjerojatnijom i najprihvatljivijom opcijom, ali oko 18 posto bi podržalo i varijantu suradnje s AfD-om.
Stoga su mnogi skloni predstojeće izbore nazvati ključnima za daljnju budućnost ne samo Njemačke nego i funkcioniranja EU, u trenucima kada Donald Trump zaoštrava svoje odnose s Europom, prijeti ne samo “carinskim ratom” nego i poseže na europsko ozemlje (Grenland), a u europskom pokrajnjom dvorištu bukti veliki rat u Ukrajini, koji je u suštini i ideološko-svjetonazorski rat između vrijednosti na kojima počiva EU i ultrakonzervativnih imperijalnih težnji jedne nuklearne sile, čijom bi eventualnom pobjedom bila ugrožena sigurnost i temelji na koje se oslanja i razvija EU.