Jedan od ključnih zadataka Bakira Izetbegovića u predizbornoj kampanji jeste da pokuša ‘neutralizirati’ priču o Rezoluciji UN-a o Srebrenici kao veliki diplomatski uspjeh Denisa Bećirovića.
Izetbegović je svjestan da je usvajanje tog dokumenta na ‘svjetskom nivou’ nešto što se ne može negirati, pa je očito u centrali SDA odlučeno da se iskoristi onaj najjednostavniji i najizlizaniji spin – to je zapravo uspjeh SDA, mi smo to već bili počeli raditi.
Upravo je to Izetbegović ispalio u svom posljednjem intervjuu.
“…Ne znam da je išta do sada konkretno uradio. Osim možda za 30. godišnjicu Srebrenice, kada bi mi svakako dobili nešto od Ujedinjenih nacija, neku deklaraciju, gdje je Lagumdžija jako se potrudio i nešto što je počela Bisera Turković, pa evo tu stvar završio”.
Ovo je zapravo prvi put da se u ovom kontekstu uopće spominje Bisera Turković, koja u svom mandatu osim besplatnih hurmi nije uspjela ništa završiti za BiH. S obzirom da su SDA-ovci ovu ‘svoj tajnu operaciju’ držali tajnom cijelo ovo vrijeme, zatražili smo komentar od Lagumdžije, bh. ambasadora u UN-u.
Zapravo, pitali smo ga da nam, po ko zna koji put – jer očito je potrebno, razjasni ko je šta počeo, i za kakav posao Bisere Turković se on potrudio da ga završi.
Uvredljiva neistina
Za Lagumdžiju je sve što je Izetbegović izgovorio uvredljiva neistina.
“Nakon rečenice da ne zna da je Denis Bećirović išta do sada konkretno uradio nije ni čudo da sve što je rekao nakon toga je uvredljiva neistina garnirana nebulozama koje su moguće rezultat činjenice da i sam uviđa da su mu otupili refleksi”, kaže Lagumdžija.
Onda je precizno poredao nešto što bi se moglo nazvati ‘ispravka lažljivih navoda’.
Evo Lagumdžijinog odgovora.
“Istine radi. Za 30. godišnjicu obilježavanja genocida u Srebrenici, u bašti Ujedinjenih nacija u New Yorku, otkriven je spomenik Cvijet Srebrenice kao jedan od projekata na kojima smo radili nakon usvajanja dokumenta ‘Rezolucija Generalne Skupštine Ujedinjenih Nacija o uspostavljanju međunarodnog dana sjećanja na genocid u Srebrenici 1995. godine”.
To nije ‘neka deklaracija’ nego Rezolucija koja je usvojena pred 29. godišnjicu genocida u Srebrenici i sveobuhvatni je zvanični dokument Generalne Skupštine UN po kojem je uspostavljen čitav niz aktivnosti i poseban UN program na osnovu kojeg se već treću godinu uzastopce u Generalnoj Skupštini UN obilježava 11. juli kao međunarodni dan sjećanja na genocide u Srebrenici.
Još veće poniženje, prema ljudima koji su ugradili godine osmišljenog institucionalnog rada i aktivnosti žrtava genocida, je tvrdnja da ‘bi mi svakako dobili nešto od Ujedinjenih Nacija, neku deklaraciju’. Na žalost, bar neke od nas, istorija je naučila sta možeš (ne)dobiti od Ujedinjenih nacija ako samo čekaš da ‘svakako dobiješ nešto, neku deklaraciju’ umjesto da i sam učiniš sve što možeš.
Dakle sve ovo se postiglo zahvaljujući organizovanom djelovanju ljudi koji su imali institucionalni kapacitet koje je predvodio Denis Bećirović, a u punoj koordinaciji sa Majkama Srebrenice, Memorijalnim centrom Srebrenica, udrugama žrtava genocida, Islamskom zajednicom i brojnim akterima civilnog društva.
To što sam se ja ‘jako potrudio’ je izgleda bilo toliko vidljivo da je i Bakir Izetbegović morao to da primijeti pa me zato još više čudi da o svemu tome ne šuti kada već ne može da javno prizna ono sto je svima jasno – nemjerljiv konkretan rezultat i lidersku ulogu Denisa Bećirovića u cijelom projektu.
Oni počnu, a ništa ne završe
Da ne bude nesporazuma, Bisera Turković, po vlastitom priznanju u dogovoru sa Bakirom Izetbegovićem, mada je tada u Predsjedništvu sjedio Šefik Džaferović, je zaista počela da radi na pripremi odgovarajuće Rezolucije pred izbore 2022. godine. Samo su prešutali da bilo kada i bilo kome od nas, koji smo došli na ‘njihova mjesta’, kažu kako su to počeli, ali i kako su vrlo brzo odustali odnosno propali u onome što su počeli.
Moguće da nisu stigli ništa uraditi za Opće izbore te godine pa ih onda prestalo interesovati. Ova teme, sa različitih dnevno političkih strana njih izgleda interesuje samo pred svake izbore.
Evidentno je da su i tada primijenili isti metod rada kao i sa revizijom tužbe protiv Srbije – uvijek su skloni sve početi ali vrlo rijetko sve i završiti.
Ako uspije – oni su sami zaslužni. Ako ne uspije – drugi su krivi. Ako neko drugi uspije – oni su se prvi sjetili pa je samim tim to njihova zasluga.
Kao što je Izetbegović sa ekipom ‘zakucao’ reviziju tužbe protiv Srbije u Hagu tako je i Bećirović sa ekipom ‘zakucao’ Cvijet Srebrenice u New Yorku. Oba ‘zakucavanja’ su ostavljena kao trajna opomena i nauk kako se država institucionalno slabi ili jača.
Izgleda, u konačnici, do Lidera je”.