Emanuel Makron suočava se s gorko bolnim izborom: baciti sve što ima na zaustavljanje krajnje desnice ili pokušati spasiti ono što je ostalo prije konačne smrti njegovog nekada dominantnog pokreta.
Za 46-godišnjeg čelnika Francuske jučerašnji prvi krug parlamentarnih izbora bio je ogromno poniženje. Sazvao je prijevremene izbore, nakon katastrofalnog poraza od krajnje desnice na evropskim izborima u junu, s jednim ciljem na umu: zaustaviti skretanje u ekstremizam. Postigao je suprotno, piše Politico.
Druga najveća evropska privreda i jedina evropska sila s nuklearnim oružjem sada je bliža nego ikad prije dolasku krajnje desnice na vlast. Stranka Nacionalno okupljanje (RN) pobijedila je u prvom krugu glasanja.
Ako birači 7. jula donesu parlamentarnu većinu Nacionalnom okupljanju, a prognoze sugeriraju da je to moguće, Francuska će se naći u neistraženim vodama. Zemlja će se naći pod vodstvom onih koji su simpatizirali Vladimira Putina, obećavali rat protiv migracija i razmatrali izlazak iz NATO-a.
Iako je Nacionalno okupljanje ublažilo neke svoje oštrije stavove, ipak ostaje duboko skeptično prema zapadnim mainstream političkim stavovima. Pobjeda krajnje desnice na ovim izborima također bi snažno povećala njene izglede na predsjedničkim izborima 2027.
Završna faza
“Možemo s lucidnošću reći da je detoksikacija Nacionalnog okupljanja u završnoj fazi. Pobijedili su na evropskim izborima tri puta zaredom, a Marin Le Pen dvaput je prošla u drugi krug predsjedničkih izbora. Ako pobijede na drugim najvažnijim izborima (parlamentarnim) u Francuskoj, postali su mainstream” – uvjeren je Bruno Kautres, politički analitičar s instituta Sciences Po.
Prema analizi instituta za ispitivanje javnog mnijenja Ipsos, projicirani rezultati stavljaju Nacionalno okupljanje blizu apsolutne većine. Stranka je dobila 33.2 posto glasova, u prvom krugu, što znači da bi mogla dobiti između 230-280 mjesta u parlamentu.
Budući da je prag za apsolutnu većinu u parlamentu 289 mjesta, krajnja desnica bi čak mogla biti u poziciji formirati vladu za sedmicu dana, sa stranačkim šefom Bardelom kao premijerom. Sada je pitanje može li to išta, ili iko, zaustaviti.
Koliko će se Le Pen približiti apsolutnoj većini ovisi o tome kako će druge stranke, pa i Makron, reagirati na njenu jučerašnju pobjedu. Hoće li druge stranke ostaviti svoje razlike po strani te se ujediniti i stvoriti sanitarni kordon kako bi pobijedile krajnju desnicu.
Francuski parlamentarni izbori složeni su dvokružni proces u kojem dva kandidata koja dobiju minimalno 12.5 posto glasova u prvom krugu prolaze u drugi krug. U procijenjenih 315 izbornih jedinica treći kandidat, često neko iz Makronove koalicije “Ansambla”, također se kvalificirao za drugi krug.
Sinoć su Makronovi saveznici pokušavali su smisliti šta učiniti. Makronova centristička parlamentarna grupa trebala bi se smanjiti s 250 zastupnika na manje od 100 u Nacionalnoj skupštini.
Sada se njegovi centristički saveznici suočavaju s velikim pritiskom da se povuku iz utrke u mnogim područjima i savjetuju svojim pristalicama da glasaju za lijevi savez, koji uključuje krajnje lijeve radikale, u pokušaju da pobijede Le Pen.
Građani izašli na ulice
Nakon što su objavljene prve projekcije, hiljade francuskih građana okupilo se na Place de la République u Parizu kako bi demonstrirali protiv krajnje desnice. Scene su podsjećale na proteste protiv Žan-Mari Le Pena, Marininog oca, kada se kvalificirao za drugi krug predsjedničkih izbora 2002. kao kandidat stranke tada poznate kao Nacionalna fronta.
Tom prilikom su se stranke i glasači udružili protiv krajnje desnice, ostavljajući svoje razlike po strani kako bi pobijedili ekstremnog kandidata. Međutim, evropska politika dramatično se promijenila u posljednje dvije decenije.
Krajnje lijeva stranka Žana-Luka Melanšona postala je nedvosmisleno još veći neprijatelji centrista od Le Pen. Sam Makron proveo je veći dio ove kampanje kritikujući politiku lijevog krila saveza Novog narodnog fronta kao “grotesknu” i destruktivnu za Francusku.
Govoreći nekoliko sati nakon poraza, Makronov premijer Gabriel Attal pozvao je da se u drugom krugu ne glasa za krajnju desnicu, ali je natuknuo da bi kandidati koji pripadaju Makronovoj koaliciji trebali odustati samo u slučajevima kada je kandidat Republikanaca u boljoj poziciji za pobjedu.
Birači centra bi mogli apstinirati
Edoard Filip, Makronov saveznik i bivši premijer, izričito je pozvao glasače da se suprotstave Nacionalnom okupljanju, ali i krajnjoj ljevici, misleći pritom na Melanšonovu stranku.
“Budući da je ljevica Makrona učinila svojim velikim protivnikom, a Melanšon i Makron proveli su mjesece vodeći veliku političku bitku, teško je stvoriti sanitarni kordon” – rekao je Bruno Žanbart, anketar iz OpinionWaya.
Upozorio je da birači centra često apstiniraju kada im se da izbor između krajnje ljevice i krajnje desnice. Kandidati koji su se kvalificirali u drugi krug glasovanja imaju rok do sutra navečer odlučiti hoće li se povući iz utrke ili nastaviti borbu.
U mnogim izbornim jedinicama se čini kako bi povlačenje trećeg najboljeg kandidata smanjilo izglede Nacionalnog okupljanja. To znači da su procjene mjesta za krajnju desnicu “već zastarjele” jer su se temeljile na takmičenjima u drugom krugu prije nego što su se kandidati počeli povlačiti, prema Brisu Teinturijeu, direktoru instituta za istraživanje javnog mnijenja Ipsos.
Le Pen prihvata samo apsolutnu većinu
Nacionalno okupljanje najavilo je da neće pokušati formirati vladu ako ne osvoji apsolutnu većinu u parlamentu. Le Pen je insistirala da bi Bardela postao premijer samo ako bi Nacionalno okupljanje imalo apsolutnu većinu u parlamentu.
Tradicionalno, francuski predsjednik imenuje premijera iz najveće parlamentarne grupe u Nacionalnoj skupštini.
“Bez jasne većine uvijek će postojati stari feudalizmi, namjerna inercija i političko manevriranje koje će uništiti istinsku alternativu koja je potrebna zemlji” – kazala je Le Pen tokom kampanje u istočnom gradu Hénin-Bemontu.
Da bi mogla postići apsolutnu većinu, Le Pen bi trebala postići dogovor sa zastupnicima iz konzervativne stranke Republikanci. Međutim, njen predizborni savez s čelnikom Republikanaca Erikom Kiotijem izazvao je žestoku reakciju stranačkih teškaša. Ako izbori dovedu do nestabilnog parlamenta, to bi moglo odgoditi smrt Makronovog političkog projekta.