U Banjaluci je obilježena 32.godišnjica od smrti 12 banjalučkih beba, koje su tek rođene umrle zbog nedostatka kiseonika. Vijenci i cvijeće položeni su na spomeniku “Život”.
Prisutni roditelji, udruženja porodica pogibulih i nestalih, ali i politički vrh Republike Srpske podsjetili su da su odlukom Savjeta bezbjednosti UN u maju i junu 1992. godine bili zabranjeni međunarodni letovi, pa i transport kiseonika iz Beograda za Banjaluku, zbog čega je navode, preminulo 12 tek rođenih beba koje su bile u inkubatorima.
Prva beba umrla je 22. maja 1992. godine, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba. Do 19. juna iste godine u Banjaluci je umrlo 12 beba.
Za njihove porodice one su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice.
Trinaesta beba Slađana Kobaš izgubila je bitku za život sa 14 godina, a četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.
Simbolično je položeno 12 bijelih ruža za tragično preminule bebe, kao i jedna crvena ruža za Slađanu Kobaš.
Za ovaj zločin niko nije odgovarao.
Željka Tubić majka jedne od umrlih beba obratila se okupljenim, naglasila da boli što za zločine nad srpskim narodom niko nije odgovarao.
“Svjetskim moćnicima svi smo bili krivi, pa su u svojim bolesnim umovima, odlučili da Krajina nema pravo na kiseonik, na lijekove… Ubijeno je 12 tek rođenih beba, 12 zvjezdica. Opravdanje Butrosa Galija zašto se to dozvolilo bilo je genocid u Ruandi, iako se to desilo 1994. godine, lagao je bez imalo stida i srama”, rekla je Tubić.
Naglašeno je da je agonija roditelja okončana “akcijom bivše Vojske RS koja je probila koridor kod Dervente”, a konvoji medicinske pomoći iz Srbije krenuli su ka Banjaluci.
Obilježavanje je počelo parastosom i polaganjem cvijeća na spomeniku 12 beba na Novom groblju. Dvanaest bijelih ruža i jedna crvena za Slađanu Kobaš položeno je na grob.