Bivši ukrajinski ambasador u BiH i Hrvatskoj, Oleksandr Levchenko, za “Face.ba” piše o situaciji u Ukrajini, prenoseći aktuelna dešavanja koja su potaknuta ruskom agresijom na Ukrajini.
“U trećoj godini ruske agresije na Ukrajinu, Ruska Federacija se osjeća prilično ugodno. Unatoč činjenici da je njen ekonomski potencijal više od 25 puta manji od ekonomske moći zemalja članica NATO-a, Moskva je uspjela lako zaobići ekonomske sankcije nametnute zapadom, organizovati proizvodnju ogromne količine municije, koja je nekoliko puta veća nego kombinovana proizvodnja NATO zemalja, dobila je ogromnu vojnu pomoć od DNRK, kao i od Irana i tajnu podršku Kine.
Zastrašujući zemlje NATO-a totalnim ratom i nuklearnom apokalipsom, Moskva je postigla svoj cilj: Zapad pomaže Ukrajini vrlo diskretno i selektivno. Nivo pružene pomoći ne daje Ukrajini priliku da zada značajan udarac ruskim trupama na svojoj privremeno okupiranoj ukrajinskoj teritoriji i primora ih da se vrate na teritoriju Ruske Federacije, gdje im je i mjesto. Ukrajina se praktično bori bez savremenih borbenih aviona i ne može da dobije odgovarajući broj najnovijih raketa najmanje srednjeg dometa, kao ni dodatne sisteme PVO i protivraketne odbrane za zaštitu mirnih infrastrukturnih objekata, koji se svakodnevno uništavaju ruski trupe, projektile i vođeni vazdušni bombi. Istovremeno, SAD i niz drugih zapadnih zemalja zabranjuju upotrebu svog oružja za gađanje vojnih ciljeva na teritoriji Rusije. U stvari, Ukrajina se bori s rukom vezanom na leđima, zbog čega ne može zadati odlučujući udarac ruskim okupatorskim snagama i preokrenuti tok neprijateljstava u svoju korist.
Uoči 75. godišnjice osnivanja NATO-a, grupa penzionisanih generala zemalja članica Sjevernoatlantske alijanse u kolektivnom apelu pozvala je na promjenu politike u pogledu vojne i vojno-tehničke podrške Kijevu, kako bi se osigurala pobjeda Ukrajine i spriječeno podrivanje globalnog sigurnosnog sistema, početak sklapanja bilateralnih sigurnosnih sporazuma zemalja članica Alijanse sa Ukrajinom sa obavezama o nivou vojne pomoći Kijevu s obzirom na veličinu BDP-a po uzoru na Estoniju i da na samitu u Vašingtonu da jasan plan za ulazak Ukrajine u NATO, kao i da prihvati dokumente o nepovratnosti podrške Ukrajini do obnove njenog teritorijalnog integriteta i suvereniteta. Generali pozivaju na uklanjanje ograničenja na vrste i količine naoružanja koje se prenosi u Ukrajinu, hitno obezbjeđivanje kritičnog naoružanja i transfer vojne opreme koja će omogućiti tehnološku prednost nad neprijateljem.
Generali naglašavaju potrebu da se daju prioritet mjerama za osiguranje operativnih rezervi Oružanih snaga Ukrajine, uključujući nabavku municije i održavanje oružja, napore za proširenje obuke ukrajinske vojske u inostranstvu. U obraćanju se naglašava genocidna priroda ruskog rata, čiji je cilj uništenje Ukrajine kao nezavisne zemlje i Ukrajinaca kao nezavisne nacije. Generali upozoravaju da će neuspjeh Zapada da podrži Kijev dovesti do neizbježnog poraza Ukrajine, stotina hiljada dodatnih žrtava i miliona izbjeglica, a sam taj poraz će biti shvaćen kao poziv na ekspanzionizam od strane drugih autoritarnih režima. Poraz Ukrajine neminovno će dovesti do gubitka povjerenja u SAD kao lidera slobodnog svijeta, te će ugroziti postojanje NATO-a, jer će druge članice Alijanse biti prisiljene tražiti bilateralne sporazume s autoritarnim zemljama, posebno Ruskom Federacijom i Narodnom Republikom Kinom.
Istovremeno, generalni sekretar NATO-a Jens Stoltenberg također je pozvao saveznike da ukinu ograničenja na ukrajinsku upotrebu oružja za napad na vojne objekte na teritoriji Rusije. Generalni sekretar je naveo da Moskva vodi agresorski rat, a Ukrajina ima pravo da se brani. “A to također uključuje i udaranje ciljeva na ruskom tlu”, objasnio je on, napominjući da su neki saveznici već ukinuli takva ograničenja i da je vrijeme da drugi saveznici razmotre da učine isto. Već 11 zemalja članica NATO-a ukinulo je ograničenja na upotrebu oružja koje je dostavljeno Ukrajini protiv teritorije Ruske Federacije, posebno protiv vojnih baza i aerodroma sa kojih ruske trupe vrše napade na civilno stanovništvo i mirnu infrastrukturu Ukrajine. Ovih 11 zemalja uključuje Veliku Britaniju, Francusku, Holandiju, Poljsku, Švedsku, Finsku, Litvaniju, Letoniju i Kanadu. Postalo je jasno da je došlo vrijeme za promjenu pravila zapadne podrške Ukrajini koju je zapravo uspostavila Moskva. Nastavak politike zapada o sprečavanju iritacije Kremlja skupo koštat će ne samo za ukrajinski narod, već i za cijeli zapadni svijet.”