Sutra se navršava 30 godina od pogibije generala Armije RBiH Izeta Nanića, heroja odbrane BiH i Bosanske krajine, oficira koji ostaje upamćen po vojničkom znanju i hrabrosti, te herojskim pobjedama na frontu.
Slavni komandant 505. bužimske brigade Petog korpusa poginuo je 5. avgusta 1995. godine, tokom zajedničkih operacija Hrvatske vojske (HV) i Armije RBiH na oslobađanju okupiranih teritorija, nakon što je Nanićeva 505. bužimska brigada razbila neprijateljske linije na Ćorkovači i krenula prema Dvoru na Uni.
Sinovi heroji
Početkom svakog avgusta dom majke Rasime Nanić pun je rodbine, komšija i prijatelja. Narušenog zdravlja, nakon svega što je doživjela, Rasima se otežano kreće, pa u razgovoru za “Dnevni avaz” otkriva da mnogo vremena provede gledajući fotografije i ratne videozapise, kako bi vidjela sina heroja.
– Stalno ga i danas gledam. Njegove priče, njegov hod, njegovo sve. Samo me to zanima. Da ga opet vidim živa. Samo što s njim ne pričam, ali vidim ga i čujem njegov glas – kaže Rasima Nanić.
Do danas osjeća njegov zagrljaj i poljubac kada je bolesne roditelje Rasimu i Ibrahima s aerodroma Ćoralići kod Cazina u novembru 1992. Izet ispratio za Hrvatsku na liječenje. Čuli su se telefonski kad je bio u mogućnosti.
– Kad se čujemo, znam da su dobro i zdravo, a kad se ne čujemo, mislim Bog zna šta se dešava. I desilo se ono najgore – priča nam Rasima.