LEASING društva će, po rješenjima regulatura Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga (HANFA), klijentima morati vratiti tek nešto više od 20 miliona kuna, iako je nedvojbeno utvrđeno da su u Hrvatskoj prevarili 50 tisuća klijenata za više od 700 miliona kuna.
Naime, utvrđeno je kako su leasing kuće, mahom u vlasništvu banaka, suprotno potpisanom ugovoru i potpuno neosnovano povećavali rate otplate za korisnike leasinga. Prevara je utvrđena u razdoblju od 2008. do 2020. godine, no mnogi neće moći doći do svog novca jer HANFA tvrdi da je većina slučajeva u zastari.
Sanja Mehinović bivša je djelatnica RBA Leasinga koja je prijavila cijeli slučaj, predala dokumentaciju temeljem koje je regulator utvrdio nepravilnosti i nezakonitosti. Mehinović je bila u RBA Leasingu od 2007. godine, prvotno kao voditelj Odjela teretnih vozila i plovila, a zatim od 2013. godine direktor sektora prodaje, da bi na kraju, do srpnja 2018. godine, bila regionalni direktor prodaje.
Prvo rješenje HANFA-e protiv nekog leasing društva bilo je upravo za slučaj RBA Leasinga, a ime Sanje Mehinović koja je podnijela predstavku protiv svoje danas bivše tvrtke i predala dokaze zacrnjeno je u rješenju HANFA-e. Ukratko, da nije bilo Mehinović, ova prevara koja je teška više od 700 miliona kuna, nikada ne bi bila otkrivena i dokazana. Mehinović prvi put otkriva javnosti svoj identitet i do sada nepoznatu pozadinu ovog nevjerojatnog slučaja.
Da nije bilo Sanje Mehinović, prevara nikada ne bi bila otkrivena
U razgovoru za Index vrlo je detaljno objasnila kako se odvijala prevara, kako je sve otkrila ali i kako je vlasnik RBA Leasinga, banka RBA, nakon što je prijavila nezakonitosti, radila na zataškavanju cijelog slučaja.
Mehinović u razgovoru za Index objašnjava kako su postojale dvije liste klijenata. U onoj prvoj bili su povlašteni klijenti i velike korporacije, kojih se banka bojala da bi mogli otkriti prevaru i njima je rata leasinga obračunata na pravi način. Druga lista bila je ona “običnih klijenata” koje su namjerno varali jer su smatrali da ih neće moći otkriti. Neki iz ove druge skupine ipak su otkrili prevaru, a RBA je s njima radila nagodbe kako ostali klijenti ne bi saznali da plaćaju više nego što bi trebali. Sve je to znao Nadzorni odbor, na čijem je čelu današnji predsjednik Hrvatske udruge banaka Zdenko Adrović.
Mehinović nam je otkrila kako Ministarstvo financija koje ima odjel za kontrolu leasinga nije uopće reagiralo na njenu predstavku i dokaze protiv leasing društava. Prepričala nam je kako je HANFA na početku nevoljko radila na otkrivanju prevare, iako su im bili predočeni svi dokazi te kako nikada nije imala uvid u spis, iako je bila podnositelj predstavke. Dokaze je, otkrila nam je Mehinović, 6 mjeseci iznosila iz RBA, a posebno je zanimljivo kako je to napravila.
Voditelj odjela za kontrolu leasing tržišta u HANFA-i je Ljiljana Marić, sestra ministra financija Zdravka Marića, a Mehinović otkriva koliko je zapravo bilo teško surađivati s HANFA-om, gdje su sve pogriješili i koja je njihova odgovornost. Mehinović je na kraju bila primorana otići iz RBA Leasinga, a opisala nam je pravnu borbu protiv njih te žestoko na kraju kritizirala Hrvatsku narodnu banku zbog kamata na stambene kredite. No krenimo redom.
Kako je sve krenulo?
Dobila sam e-mail od klijenta nakon što je počela financijska kriza. Naime, klijent je imao potpisan ugovor o financiranju visokovrijednog autobusa marke Setra, u vrijednosti ugovora od oko 330 tisuća eura, a javio se kad mu je uslijed krize i grane kojom se bavio, visokokvalitetnom uslugom u turizmu, počeo znatno padati promet. Potražnja za putovanjima takvim luksuznim autobusima se rapidno smanjila.
Kada je počela financijska kriza kao posljedica događanja na financijskim tržištima index EURIBOR-a je počeo opadati. Klijent je očekivao, sasvim logično, da će njegove rate također opadati. No rate nisu padale. Njegov leasing ugovor bio je potpisan i vezan uz valutu eura kao i drugi ugovori tada, no anuiteti odnosno uplate klijenata su bile u kunama, u našoj valuti, što je jedino i moguće u platnom prometu u Hrvatskoj. Javio se najprije meni kao osobi koja sam ugovarala poslove s klijentima i pitao me kako je to moguće.
U to vrijeme tražila sam argumente prema kojima on nije u pravu, a sjećam se da sam mu rekla kako su ljetni mjeseci kada je euro na višoj razini u odnosu na hrvatsku kunu. Rekao je da je istina da je tečaj viši, no opet je inzistirao na tome da ne može biti tolika razlika i da bi njegova rata morala biti već znatno niža. U to vrijeme bila sam uvjerena da je on u krivu. Na kraju smo se posvađali, ja sam branila moj stav i dalje a on je inzistirao na dolasku na sastanak u naše prostorije. Sastanak je održan bez mog prisustva i bez informacije meni što je na sastanku dogovoreno s klijentom.
Klijent se nije meni više obraćao, a kasnije sam doznala da je postignuta nagodba u vidu dva ustupka, da mu se prizna razlika preplaćene kamate i da mu se povjeri posao za Raiffeisen Leasing kojim se kompenzirala prevara. Nakon tog slučaja izračunala sam njegove leasing rate koristeći ispravnu izmjenu indexa EURIBOR-a, kako je imao ugovoreno, varijabilnu kamatnu stopu i doista sam na kraju uvidjela da su njegove rate trebale biti niže i da su njegovi računi za leasing trebali biti izdani na manje iznose.